Kada vidite pedeset, stotinu ili par stotina ljudi, okupljenih oko mijenjanja realnosti kako bi ličila na san jednog čovjeka i istovremenog bilježenja tog sna na hemijskom emulzijom premazanu celuloidnu traku ili digitalni čip, čitava stvar se već čini suludom.
Nakon toga trebate vidjeti taj zabilježeni san i reći da ipak ima smisla, jer je obogatio vaš život na neki način. S vremena na vrijeme, taj san ode toliko daleko, da otvori vrata pakla u koji potonu i snivač i njegova svita.
“Hearts of Darkness: A Filmmakers Apocalypse”
Dvije godine snimanja na Filipinima, gdje monsuni i vojni sukobi ugrožavaju snimanje i živote ekipe, gdje Martin Šin (Martin Sheen) dobija srčani udar, a Marlon Brando ucjenjuje kilama i milionima, Frensis Ford Kopola (Francis Ford Coppola) gubi razum i u isto vrijeme stvara remek-djelo američke kinematografije, samo je kratak opis ovog silaska u srce tame, koji je za mnoge bolji film od “Apokalipse danas” (“Apocalypse Now”), čije snimanje dokumentuje.
Dokumentarac čini video-materijal, koji je Eleonor Kopola (Eleanor Coppola), žena reditelja Fransisa Forda, napravila na setu filma “Apokalipsa danas”, a koji su u film pretvorili Faks Bar (Fax Bahr) i Džoržd Hikenluper (George Hickenlooper) .
“The Burden of Dreams”
Staložena megalomanija reditelja Vernera Hercoga (Werner Herzog), kao i njegov ravni, monotoni glas, opčinjavaju gledaoce. U tom glasu mora biti nečeg magijskog, jer zašto bi inače iko, a kamoli čitava filmska ekipa, pristao da prati Hercoga u dubinu džungle Južne Amerike, gdje su kročile samo noge opskurnih plemena koja ni sama još ne znaju da postoje? Pod prijetnjom smrću kopljima i strijelama, od ujeda zmija, komaraca i nauci još nepoznatih životinja, Hercogova ekipa je krčila džunglu, kako bi snimila realno prenošenje ogromnog parobroda preko bezimenog brda.
Film koji su snimili se zove “Fickaraldo” (“Fitzcarraldo”). Klaus Kinski, naravno, tumači glavnu ulogu. Pogledajte ovaj pakao od produkcije, čije gledanje će vam navući na oči dio dezorijentacije i poraza koji je ekipi donijela nemilosrdna džungla.
“American Dreamer”
Denis Hoper (Dennis Hopper) je do kraja života ostao enfant terrible američke kinematografije. Dejvid Linč (David Lynch), recimo, priča kako je na setu njegovog “Plavog somota” (“Blue Velvet”), kada je došao trenutak da se Hoperov lik opija gasom, ovaj glumac izjavio da zna tačno koji gas se nalazi u kojem od kanistera, kako ga dozirati i kakve senzacije proizvodi kod konzumenta. U takvim slučajevima je korisno imati jednog od onih koji su preživjeli opijatsku revoluciju šezdesetih i sedamdesetih, a Hoper je bio upravo to.
Ne iznenađuje činjenica da je Hoperova karijera propala, pa je morao glumiti u filmu “Super Mario Bros.”, već iznenađuje da je taj čovjek, a navike nikad nije mijenjao, uopšte mogao režirati filmove. I to kakve filmove: “Easy Rider”, “The Last Movie” i “Out Of The Blue”. Možda je dovoljno navesti “Easy Rider”, film koji rodio eru poznatu kao Novi Holivud i potopio velika filmska studija redom, ali “The Last Movie” i “Out of The Blue” (jedna od malobrojnih uloga velike Linde Manc) su dragocjeno filmsko blago.
Dokumentarac “American Dreamer” svjedoči Hoperovoj poremećenosti i veličanstvenosti, bilježeći proces nastanka njegovog “The Last Movie”. Pogledajte kako se pakao naselio u jednog čovjeka.
“L'Enfer d'Henri-Georges Clouzot”
A kad smo kod pakla, kako izbjeći dokumentarac o snimanju filma koji se upravo tako zove, Kluzoov (Henri-Georges Clouzot) “Pakao” (“L'enfer”).
Neograničen budžet i neograničena ambicija će otjerati reditelje u propast. Čuveni slučaj ove pošasti je film “Vrata raja” (“Heaven's Gate”), Majkla Ćimina (Michael Cimino), a “Pakao” je manje poznat, ali ništa manje tragičan primjer.
Reditelj ovog dokumentarca je ideju za film dobio nakon što je proveo neko vrijeme zaglavljen u liftu sa Kluzoovom ženom.
“Making The Shining”
Opet rediteljska megalomanija. Ako nam ovaj popis dokumentaraca o snimanju filmova išta govori, govori da su reditelji često đubrad. Stenli Kjubrik (Stanley Kubrick) je bio posebna vrsta reditelja, što znači da je znao biti i posebna vrsta đubreta. U video-materijalu sa snimanja filma “Isijavanje” (“The Shining”), koji je snimila Kjubrikova ćerka Vivijan, gledajte ga kako metodično dovodi do sloma živaca nesrećnu Šeli Duval (Schelley Duvall), koja je prije njega morala trpjeti i Roberta Altmana (Robert Altman) – jadna žena.
“Jodorowsky's Dune”
Čuli su ljudi za Alehandra Žodorovskog (Alejandro Jodorovsky). Valjda jesu. Ko još može biti siguran u to? Ali sigurno su čuli za film “Osmi putnik” (“Alien”), za film “Peti element” (“The Fifth Element”), za film “Dina” (“Dune”), za film “Istrebljivač” (“Blade Runner”), za film “Terminator” (“The Terminator”). Ono što treba čuti, bez obzira da li su nekome jedinstveni filmovi Žodorovskog gubljenje vremena ili sticanje istog, priča je o njegovom neuspjelom pokušaju da snimi svoj film “Dina” (“Dune”).
Okupljajući oko sebe Salvadora Dalija (Salvador Dali), Orsona Velsa (Orson Welles), Mika Džegera (Mick Jagger), H.R. Gigera (H.R. Giger), Mebijusa (Jean Giraud Mœbius), Dena O'Benona (Dan O'Bannon) i Pink Floyd, Žodorovski je sanjao film čiji će propali fragmenti donijeti život klasicima naučne fantastike koje smo pobrojali iznad.
Pogledajte kako Žodorovski priča o neuspjehu svog velikog sna, koji je, čini se, propao da bi ponovo osmislio čitav jedan žanr.
“Lost in La Mancha”
Postoje klasici svjetske literature koji nikada nisu pretvoreni u film. Oko nekih od njih se skupljaju takve priče propasti, da su već teme legendi i sujevjerja. To je slučaj sa Servantesovim “Don Kihotom”.
Ovdje ćemo pisati o paklu Terija Gilijama (Terry Gilliam) za vrijeme snimanja njegovog “The Man Who Killed Don Quixote”, ali pakao “Don Kihota” je prošao i Orson Vels (Orson Welles), koji je i sam pokušao da snimi film po Servantesovoj knjizi.
A, Gilijam kao da je zaista proklet. Postoji dokumentarac o snimanju njegovog filma “12 majmuna” (“12 Monkeys”), koji je na kraju nekako i snimljen. Nekoliko godina nakon propasti sa “Don Kihotom”, za vrijeme snimanja njegovog “Imaginarijum doktora Parnasusa” (“The Imaginarium of Doctor Parnassus”), Hit Ledžer (Heath Ledger) umire od predoziranja. Ali, Teri ne odustaje.
Bombarderi vrište nad glavama ekipe i upropaštavaju svaki drugi kadar. Žan Rošefor (Jean Rochefort), koji igra glavnu ulogu, povrijeđuje se tako gadno, da jedva sjedi na konju. Poplava odnosi većinu opreme. Na kraju, Teriju preostaje samo da prizna poraz.
I da sačeka 2019 da napokon snimi svoj film, što ovaj dokumentrac ne čini ništa manje vrijednim gledanja.
“American Movie”
Na kraju se okrećemo vedrijoj strani pakla. “American Movie” nije bez trenutaka koji će vam svjedočiti o tragičnoj budalaštini entuzijazma filmadžija, ali ovdje je to uvijek sa šarmom i uvijek sa osmijehom na vašim licima. Gledate Marka Borharta (Marc Borchardt) kako bez prebijene pare pokušava snimiti svoj film “Coven”, omaž velikim horor majstorima, uz pomoć svog osamdesetogodišeg senilnog ujaka Bila, te svojih prijatelja i komšija. Tužno je što je dokumentarac o Markovoj odiseji svjetlosnim kilometrima bolji film od filma koji je on pokušavao snimiti, ali hvala Bogu na oba filma i hvala Bogu da postoji tako uzdižuća i tako vedra tuga. Hvala Marku na njegovom entuzijazmu i hvala Krisu Smitu (Chris Smith) što je snimio ovaj dokumentarac.
