Kada neko napravi pjesmu koja postane hit, većina ljudi će se složiti da je to priličan uspjeh.
Autori će vam vjerovatno reći da je osjećaj sjajan. Pa, pretpostavimo da jeste, bar do onog trenutka kada taj hit moraju svirati iznova i iznova, opet i opet, ostatak svog života. Sasvim je razumljivo da tako nešto može postati prilično zamorno, do te mjere da naposljetku muzičari jednostavno zamrze pjesmu koja je od njih napravila zvijezde. Odakle ta mržnja i dokle može ići, saznajte od samih muzičara.
1. Sleš (Slash), gitarista benda Guns N’ Roses mrzi “Sweet Child ‘O Mine”.
“Sve se desilo slučajno”, kaže Slash o nastanku rifa koji dobro znaju kako fanovi rok muzike tako i ljubitelji muzičke video-igre Guitar Hero.
“Okupili smo se, ja sam se zezao, pravio grimase i ponašao idiotski dok sam svirao taj rif. Izi (Izzy Stradlin) je okidao žice i svirao taj akord, a Eksl (Axl Rose) se odjednom oduševio. Mrzio sam tu pjesmu jer je nastala glupavo. Mrzio sam gitarski dio. Sada je više volim, ali u početku je to bila samo mržnja”, prisjeća se Sleš.
2. Robert Plant, pjevač grupe Led Zeppelin, mrzi “Stairway To Heaven”.
Navodno je upravo ova pjesma uticala na to da se bend ipak ne okupi ponovo, jer Plant nije htio da svira “prokletu pjesmu za vjenčanja”.
“Dobio bih osip kada bih trebao da je pjevam na svakom nastupu. Napisao sam tekst i smatrao da pjesma ima značaj i uticaj 1971. godine, ali 17 godina kasnije – ne znam. Uopšte više nije za mene”, rekao je Plant za časopis LA Times 1988. godine.
3. Pit Taunsend (Pete Townshend), gitarista benda The Who, takođe je tvorac pjesme koju ne podnosi, a u pitanju je “Pinball Wizard”.
On kaže da je, nakon što je napisao ovu pjesmu da bi ostavio utisak na uticajnog muzičkog kritičara, odbacio svoje djelo i proglasio je “užasnom”, kao i “najnespretnijom numerom koju sam ikada napisao”.
