Aki Kaurismaki (Aki Kaurismäki) je gospodar evropskog filma ceste.
Sva avantura koju nosi ovaj američki idom je u Kaurismakijevoj Evropi ironisana i snuždena, u jadu kontinenta koji ima tu sudbinu da, kao svaka kolijevka višečlanih porodica, mora poštovati granice – gledajući na Ameriku to nam redovno znači da smo u jarmu geografskog ropstva, od kojeg – kao – američka kultura ne pati. Ali, nađu se tu i tamo ljudi koji su spremi dovesti u pitanje glupost takvih legendi i u inat stvoriti filmove jednakog šarma i jednake mobilnosti.
Kaurismaki nam sa “Čuvaj svoj šal, Tatjana” (“Pidä huivista kiinni, Tatjana”) donosi pravi film ceste. Zabavan, komičan, pitak i otvoren. Ali, kako nismo u epskom modusu amerikane, a jesmo zato u Finskoj, ironija vlada: ispijač kafe (Valto) i ispijač votke (Reino), sjedaju u rusku limuzinu Volga – koja ima gramofon za singlice – i kreću put Istoka, put Estonije, kako bi je testirali.
(Gdje naći bolji pandan Kadilaku i američkoj entrijernoj pastorali od automobila, nego u prevoznom sredstvu sovjetske partijske vrhuške – Volgi. Hvala ti Aki.)
Na putu sreću dvije djevojke, turistkinje, Estonku Tatjanu i Ruskinju Klaudiju, čiji se turistički autobus pokvario i koje momci prihvataju da povezu sa sobom. Ovo zvuči kao avantura – i da smo sa Telmom i Luiz (“Thelma & Louise”) ili Hanterom i doktorom Gonzom (“Fear And Loathing In Las Vegas”) – bila bi. Ali, ovdje nema epa i nema avanture – ovo je Evropa i ona više nema pravo na to. Naime, iako Ruskinje pokušavaju da uspostave kontakt sa Valtom i Reinom, pogledi i srca ove dvojice su vezana za kafu i votku. Samo kafa i samo votka!
Stidljivost i pipkavo-nježni humor (vrhunac bliskosti Reina i Tatjane je trenutak u kojem ona nasloni svoju glavu na njegovo rame) na koji smo navikli kod Kaurismakija, prisutan je i u ovom kratkom, jednosatnom i jednostavnom filmu.
Pogledajte kako izgleda evropska dokolica i evropska cesta te kako se ona nosi sa Džarmušovim “Coffee and Cigarettes”, Linklaterovim “Dazed and Confuzed” i Hoksovim “Rio Bravo” i “Hatari!” – velikim američkim filmovima dokolice. I imajte na umu da ovo poređenje sa američkim filmom neće biti van tematike, jer se jedna od velikih šala filma krije u činjenici da je Finska lučonosni i spasonosni Zapad u odnosu na Estoniju – što možemo vidjeti u uzvišenom statusu koji katatonični ispijači kafe i votke imaju među stanovništvom svojih istočnih komšija.
Ako ništa drugo, pogledajte ovaj film zbog njegovog romantičnog naslova.
