Malo “Doktor Hu” (Doctor Who), malo Edgar Rajt (Edgar Wright) vizuelne komične oštrine, malo očeve luckastosti (sin je Džona Lendisa koji je odgovoran za “Američki vukodlak u Londonu” i “Braća Bluz” između ostalog), a mnogo više SF vremensko- relativističkog humora Daglasa Adamsa (Douglas Adamas) sa malo lične pameti, demonstrirane prvenstveno filmom “Chronicle” i pred vama je recept Maksa Lendisa (Max Landis), koji vam, sav simpatičan, nudi svoj novi serijski program pod nazivom “Holistička detektivska agencija Dirka Džentlija” (“Dirk Gently's Holistic Detective Agency”).
Slab sam na sve detektivsko, pa možda nisam dovoljno mjerodavan, ali možda zato i jesam – ne mogu se odlučiti. Uglavnom, ta slabost me je natjerala da čitam i gledam mnogo detektivske fikcije, ali i da istražujem razloge iza postojanja ovakve fiktivne forme u zapadnoj kulturi. Tako sam, pored ljubavi koja je došla sama, stekao nešto znanja o formama i pravilima ove fikcije, zbog kojih ona “radi” i oduševljava ili ne “radi” i razočarava.
Šta je detektivska fikcija?
Ukratko, detektivska fikcija je komedija ili tragedija saznanja. Ona nam prvo nudi uništen svijet, svijet u krizi, koji predstavlja mjestom zločina, da bi nas, figurom detektiva, vodila ponovnom uspostavljanju poretka – ovo može biti priča o vraćanju domu, pa će biti na tragu Odiseje ili može biti priča o uspostavljanju kontrole od strane institucija koje kažnjavaju i nadziru, pa će biti fikcijska preteča Interpolu ili internetu.
Raskomadanost, nerazumljivost, neznanje, propadanje, tama i glupost su utisci koje ostavlja svako mjesto zločina i ono je znak zajednice u krizi. Luk radnje tada ide od početnog haosa svijeta do vraćanja poretka. Poredak se vraća žrtvovanjem i pripitomljavanjem onih elementa društva koji su i donijeli haos. U ovoj seriji je haos maestralan – samo ću reći da su u penthausu hotela nađeni tragovi zuba specifične vrste ajkule i to na prepolovljenoj žrtvi, namještaju i ventilacionom sistemu. Prvi uslov, što se mene tiče, ispunjen.
Ko je detektiv?
Dalje, detektiv je sredstvo kojim se vraća poredak i njegov način detekcije (saznanja) je odgovor na prirodu haosa koji pogađa društvo – ovdje su Dirkov holizam i potpuna vjera u univerzum odgovor na izlovanost, zatvorenost i marginalizaciju likova koji postaju dio njegove družine. Detektiv je uvijek marginalna figura, koja se slobodno kreće i pripada svim kastama društva, svim dijelovima grada, svim nivoima znanja ili, što je ovdje bukvalno, svim svjetovima i vremenima. Tako je detektiv savršen junak za putovanje vremenom ili za istraživanje alternativnih univerzuma. Kao lutalica svjetovima, on će sobom dati širu sliku stvari – zalutaće i povezaće svjetove, koji inače sebi nikad ne bi dopustili da dođu u dodir i tako nam pokazati da postoji neka društvena cjelina. Zato je Dirk Džentli holistički detektiv – što je sa jedne strane malo “na prvu” za jednog detektiva, ali sa druge govori da samo u prisustvu nekog ko zna o čemu govori. Drugi uslov ispunjen.
Zašto je Dirk Džentli “holistički” detektiv?
Dirk nam propovijeda svoj holizam, koji se sastoji ne u istraživanju zločina, već u vjerovanju u apsolutnu povezanost svih stvari, a ona podrazumijeva potpuno otvorenost za sve što univerzum nosi. Tako, na suprotnoj strani Dirku, imamo holističkog ubicu, koju igra fenomenalna Fiona Durif (Fiona Dourif), koju niko ne unajmljuje i niko ne plaća. Ona ubija koga god hoće, vjerujući, holistički, da je svako ko joj je naišao na put tu sa razlogom i da vjerovatno treba da bude ubijen. Dirk vjeruje da je svako i da je sve što mu se nađe na putu značajno i na neki način povezano sa slučajem. Ovaj stav podrazumijeva davanje značaja svemu i nalaženje smisla u svemu – što je odličan duhovni savjet, ali je katastrofalno nepragmatičan životni savjet.
Dirkova holistička detekcija i filozofija dolazi kao lično oslobođenje liku kojeg igra Elajdža Vud (Elijah Wood), a koji će postati Dirkov doktor Votson. On je neodlučan, nesiguran, uplašen i zatvoren, a baš zato će mu holizam doći kao prolom. Pratimo njegovo unutrašnje oslobođenje dok se upoznajemo sa pravilima holističkog univerzuma.
Kakva je serija?
Serija uravnoteženo povezuje humor, individualno oslobođenje i teoriju holizma. To daje dosta sadržaja gledaocu i čini seriju uzbudljivim iskustvom, ali samo dok god se ne dopušta nekom od ovih sastojaka da prevagne, što se na trenutke i dešava, što bi značilo svođenje ove interesantne serije na banalnu, već viđenu i prosječnu TV pojavu.
Slaba karika ovog lanca izvanrednih događaja je, nažalost, sam Dirk Džentli. Navikli smo, sa serijom “Šerlok” (“Sherlock”), da nas Votsoni, koji su uvijek mi sami, sa našim reakcijama nevjerice na nepoznato, uvode u čudni svijet priče. Ali, ovdje detektiv nikako da preuzme kormilo od svog Votsona i osigura našu pažnju, te nam tako pomoćnik ostaje centralni lik. Dirk se muči da razvije harizmu, koja bi ga činila dovoljno privlačnim i učinila da njegovo ime ima težinu. Nije to toliko do lika holističkog detektiva, koji je dobra ideja, koliko je do glumca Samjuela Barneta (Samuel Barnett). Ovaj pokušaj Doktora Hua vrišti za pažnjom i titulom luckasto-simpatičnog, ali se previše trudi, a premalo uspijeva. Tako nam, na kraju, njegova skrajnutost iza Vudovog lika, koji je dopadljiv, dolazi kao prikladan čin skromnosti i nepretncioznosti, koji mu nekako osigurava djelić naše naklonosti. Ali, neka ga.
Detektiv uvijek traži širi sliku, ali Dirk i družina idu baš daleko sa svojom širinom.
“Ja sam holistički plaćeni ubica. Ja se ne opterećujem tipičnim stvarima, kojima se plaćene ubice opterećuju: snajperima, otrovom ili imanjem poslodavca, naručioca posla ili slično. Ja samo ubijem koga god hoću svaki dan i oni tako postanu moja meta. Veza između uzroka i posljedice je mnogo… suptilinija. Sve haos, ali je i sinhronizivano”.
Ovo nam govori Bart, holistički ubica, vjerovatno najuspješnije ostvaren lik serije.
Meni je ovo teoretisanje i stvaranje svijeta koji razbija klasični uzrok-posljedica model ono što je najzanimljivije u seriji. Ne dobijate često seriju koja stvori zaokružen i ubjedljiv svijet, a da se pritom ne oslanja previše na spoljašnjost, na efekte i trikove, već vam je jasno da slika svijeta dolazi od ubjeđenja i filozofije života koju nose likovi. Imajte na umu, ova serija nekad opravdava, a nekad gazi svoje početne vrline. Baš zato često zna pribjeći banalnim rješenjima koja dave i poništavaju kvalitet premisa svijeta serije.
Serija za sada ima jednu sezonu od osam epizoda. Druga sezona izlazi u 2017. Nadajmo se da neće potonuti.
Pogledajte, pa sami recite.
