Vrijeme ima svoja zakrivljenja, ono ne teče podjednako, istom brzinom za sve, ali ga ipak dijelimo i pred njegovim smo konačnim sudom, koji će da nas potvrdi ili odnese u duboku podsvijest. Crvotočine postoje, ali isto tako i kalamračine! Nekog pojede mrak, nekog crvi, a neko ipak nađe najkraći put do svog željenog ili slučajnog odredišta. Ne postoji mapa, GPS ili bilo šta slično, već samo proizvoljnost, uslovljena postojanjem i trajanjem. Ne zna se do čega je od te dvije uslovnosti teže doći, kako ontološki, tako i u praksi. Kako u životu, tako i u rokenrolu. Teško je nastati, a još je teže trajati!
Krenimo od toga da je u pretpostavljenom trajanju, prvenstveno važno postati, da bi bili uopšte izloženi (u)sudu vremena i njegovom trajanju.
Svjedoci smo nastanka novih formi bedova, u vidu supergrupa, novih formi i izdanja. Starije generacije, kroz „pregrupisanje“, nisu rekle sve što su imale, dok nove traže svoje mjesto i donose neke nove uvide ili se makar tako čini. Kako god bilo, forma „demo bendova“ postaje sve kompleksnija za determinizaciju u savremenim tekovinama i tendencijama. Neki bendovi zadržavaju taj status, uslovno rečeno „demo benda“, a da su zapravo vrlo etablirani, popularni, da nastupaju po eminentim klubovima i festivalima, bez svog prvog zvaničnog izdanja. Internet u tom smislu znatno pomaže, ali i nije presuđujući faktor. Menadžment u savremenom svijetu dobija sve više na značaju, ali je pitanje da li su tendencije i pravci podložni kontrolisanju i kreiranju, bez obzira na agitku, posebno u slobodnim tekovinama kao što je rokenrol, pojmu koji je u sebe upio više različitih pravaca i pomisli, da bi danas mogao da podrazumijeva išta, sem stila.
U tom smislu postojanje demo festivala, uprkos omasovljenosti u postojanju, diskutabilno je po pitanju menadžmenta. Takvih festivala ima raznih, kako po formi tako i po trajanju, ali da li su oni ti koji donose, filtriraju, stvaraju nove snage, posebno u vidu takmičenja, koje nije baš najsjajnije rješenje za otvorenu formu muzike kao što je, nazovimo to i dalje, rokenrol? Zaista je pitanje, ali je i konstatacija da ipak doprinose kakvoj takvoj sceni, odnosno demo i neafirmisanim bendovima. Bez obzira na prevare koje su se dešavale i dešavaju se na nekim od tih festivala, oni su prilika da bendovi izađu u javnost i da dobiju medijsku pažnju. Ostaje pitanje – kojoj se to „javnosti“ obraćaju?
Pitanje publike je krucijalno za zadržavanje statusa, a ona se najviše promijenila. Rokenrol je uvijek bio kultura manjine, narodnosti, ali u današnjim vremenima naroda i „narodne“ muzike, on je postao luksuz kao trudničko bolovanje. Postoji, ali ga niko ne želi i ne podržava. Tek kad poraste i postane, ali samo najuspješniji teniser ili već šta, na svijetu, onda se otimaju čiji je. To jeste pitanje trajanja i kaljenja, ali u toj borbi nemaju svi ravnopravne uslove opstanka. Takav status nedonoščeta dijeli demo scena, koja jako teško dolazi do svoje publike. Publika čeka da ona postane mejnstrim, da se sama izbori i dođe do njih. Publika nije ta koja osvaja, već se njoj nameće. I u tom smislu, evo nekih nameta publici za razmišljanje i slušanje, jer da bi razmislio, moraš i da saslušaš! Rokenrol publika je ona publika koja razmišlja, kapira, pamti kako je biti dijete, ali je i roditelj, koji njeguje, ne prepušta stvari stihiji, već stihiju razumije i razvija jedra na njoj.
Svemirci (Beograd, Srbija)
Ovaj sastav, kojeg čine iskusni muzičari iz značajnih bendova, kao što je Vladimir Vlaca Đorđević (Lira Vega, Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar, Minilinija) na gitari, Radeta Rade Vulić (Popečitelji, Disciplina kičme, Bo) na bubnju, Damir Ahmedović (Multietnička atrakcija) na basu i Sana Garić, koja je nedavno zaplovila u solo karijeru, nakon Xanaxa, uprkos osvojenoj prvoj nagradi u vidu snimanja albuma na 49. Zaječarskoj gitarijadi i dalje imaju nezaslužen status demo benda. Nastali su iz ljubavi, druženja i jam session-a. U njihovoj muzici se prepoznaju različiti uticaji od funka, bluesa, rave roka, afro beata i eksperimentalne muzike.
Spleen G (Zagreb, Hrvatska)
Još jedan bend vrlo uspješan u džemovanju, iz kojeg uspjevaju prepoznati i etablirati sebe, što im ne polazi teško za rukom, kako su vrsni muzičari. Kombinuju jazz i hip hop, a pjevaju i na engleskom i maternjem. Imaju zapažene nastupe u nekoliko klubova i na nekoliko značajnih festivala. Sastav je nastao 2015. godine i čine ga Rafael Lozo (bubanj), Jan Volk (bas), Sandro Šandro (klavijature), Vid Vince (vokal, gitara) i jedni su od najvrućih eksponenata zagrebačke scene.
Ki (Kumanovo, Makedonija)
Ovaj progresivni elektro-pop sastav je nastao 2015.godine i bili su učesnici na ovogodišnjem 9.Demo Festu u Banja Luci, na kojem su bili favoriti većine. Rade uveliko na albumu koji planiraju za predstojeću godinu. Glavni vokal i gitarista je Aleksandar Kraljevski, za bubnjevima je Miloš Kraljevski, za klavijaturama Stefan Ilievski, a na basu Andrej Dimovski.
Seine (Varaždin, Hrvatska)
Ovogodišnji pobjednici 9. Demo Festivala u Banja Luci dolaze zapravo iz različitih krajeva, ali su okupljeni oko kantautora Ivana Ščapeca, tekstopisca I gitariste iz Varaždina. Ovaj noise-pop sastav sa elementima akustično-psycho-dream-punk kombinacije, pored Ivana, na ovogodišnjem Demo Festu je odnio pobjedu u sastavu sa Boškom Mijuškovićem (Beobrag) na basu i Dimitrijem Petrovićem (Zagreb) na bubnjevima i elektronici. U ovom sastavu su već nastupili na nekoliko koncerata i preipremaju album. Počeci Seinea vezani su za 2008. godinu i u tim ranijm sazivima postoji i prvi samostalni album „2007-2009”.
Letarg (Koprivnica, Hrvatska)
Ovaj sastav iz Koprivnice je osvojio treće mjesto na 9. Demo Festu. Iza sebe već imaju dva samostalna izdanja Paravan (2014) i Faze budnih sanjara (2016), konceptualno izdanje, gdje svaka pjesma predstavlja jednu fazu tokom prekida veze, u melodičnim pop-rok aranžmanima sa elementima post-punka. Bend čini kantauror Bruno Antolić sa svojom koncertnom ekipom: Ivan Horvatić, Karlo Cmrk i Rajna Hraščanec.
Palindrom (Skoplje, Makedonija)
Ovaj trojac, nastao 2013. godine sa idejom poigravanja unutar isključive ritam-sekcije, sa makedonskim neparnim ritmovima i elementima improvizacije, kao i stoner roka, post roka, dance-punka i noisa, čine Erik Omeragić i Filip Popovski na basevima i Kristojan Novkovski na bubnju.
