Paraskevidekatriafobija. Da, postoji čak i riječ za strah od petka trinaestog. Toliko je nesrećan ovaj jadni dan. A njegova životna priča je naročito otužna.
U pitanju je porodično prokletstvo, ustvari. Majka njegova, Paraskeva (Παρασκευή na grčkom znači “petak”) je u više kultura smatrana nesrećnom. A njegov otac jadni, Dekatris (δεκατρείς na grčkom znači “trinaest”) je postao zloslutna pojava negdje u srednjem vijeku, kada se rodilo sujevjerje vezano za činjenicu da je na Posljednjoj večeri bilo 13 prisutnih i da se dogodila 13. Nisana (prvi mjesec eklesijalne i sedmi mjesec civilne godine u hebrejskom kalendaru).
Dijete ovo dvoje ubogih moralo je biti posebno nadareno nesrećom. Iako ima drevne roditelje, rođeno je tek u 19. vijeku – tek tada su spojena sujevjerja petka i broja 13.
Sujevjerje je danas stvar prošlosti – iako se pljuvačnim žljezdama i dalje zna omaknuti sekunda napornog rada, kada oči spaze crnu mačku kako prelazi put. Ali, to je stvar žlijezda, mi smo takve stvari prerasli. Zar ne?
Ali, sjetimo se barem ovog nesrećnika i ne oduzmimo mu značaj našim prosvjetiteljstvom. Povjerujmo u njegovu istaknutost, bar po nesreći, i svetkujmo ga na neki način – makar taj način bio i filmski maraton! U stvari, zaboravite ovo “makar”. Što se nas tiče, teško ćete naći bolji način svetkovanja od filmskog maratona. A, ako su u pitanju horor filmovi, oni koji opjevavaju fobije i zle slutnje, koji kažu “slavim te kad te se bojim i ne zaboravljam te”, to je tek pravi način da se izrazi poštovanje!
Danas vam dajemo precizna uputstva za ovo svetkovanje. Da ne zaboravimo odati poštu jednoj divnoj nesreći zvanoj petak 13. Molimo vas da poštujete redoslijed. Kod ovakvih stvari, ako pogriješite u koracima, posljedice mogu biti fatalne.
Džek Klejton (Jack Clayton) i Debra Ker (Deborah Kerr) nam donose “we lay, my love and I beneath the weeping willow”, u filmskom porazu Džejmsovog (Henry James) “Okretaj zavrtnja” (“The Turn Of The Screw”).
Vampirska romansa je jedva čitava ušla u dvadeseti vijek, sa Murnauovim “Nosferatu”, a dvadest prvi nije ni doživjela. Nije, dok nismo dobili ovaj film! I to iz hiperboreje, u komšiluku Karla Teodora Drejera (Carl Theodor Dreyer).
U Japanu je istorija prečesto tumačena u horor maniru – ali, koja će nacija istrpjeti “Fat Man” i “Little Boy” i ne vidjeti istoriju kao “noćnu moru iz koje se treba probuditi”.
Šta je “Merrye Syndrome”? Priđite ovoj djeci i naučite regresiju u veličantvenost, vođeni Džek Hilom (Jack Hill).
Isplatilo se trpjeti Jakuze i njihovu VHS porno idustriju. Svaka čast Mikeu (Takashi Miike) i njegovoj, rijetko prisutnoj mjeri. Smogao je strpljenja da, među dva-tri filma godišnje, uradi remek djelo “Audition” i donese nam nenormalnosti one nečasne vreće. Samo pazite na vreću…
Drejer (Carl Theodor Dreyer) je, sa Murnauom, naslijeđe krvopija poklonio dvadesetom vijeku (možda je i Hercog prišao blizu – samo zbog Izabel Ađani). Zađite u hlad sjevera i sagnite se, ne pod zubom, već pod crnilom.
