Već je postalo fraza ono HBO pravilo “da ih moraš zgrabiti za gušu u prvih pet minuta”. Većina TV produkcija, a i većina gledalaca već su fetišarski zavisni o ovom hvatanju guše, ali ne i Tom Hardi (Tom Hardy) – on poštuje vrijeme i voli polako da šeta svojim Londonom ranog 19. vijeka, jer kočije su za hrome i slabe duhom.
I nek’ hoda mu volja njegovim Londonom, na sve to ima puno pravo jer “Taboo” je zaista Hardijeva predstava – on i njegov otac Edvard “Čips” Hardi (Edward “Chips” Hardy) su tvorci ovog serijala smještenog u svijet britansko-američkih imperijalnih sukoba početkom 19. vijeka, u kojem jedan čovjek pokušava nadigrati i nadživjeti manihacije mračnih carstava, njihove trgovine, asasine i teritorijalne pohlepe.
Džejms Dilejni, kojeg tumači Hardi, vraća se u London nakon 12 godina provedenih u Africi. Tetoviran i ozloglašen, sa ukusom ljudskog mesa u ustima i sjenkom ljudske izopačenosti pod veđama, on nemilosrdno korača srcem imperije odlučan u osiguravanju nasljeđa koje mu je ostavio nedavno preminuli otac. Nasljeđe u pitanju je opskurni komad zemlje u bivšoj španskoj Americi, koji je upravo postao ključna zemljišna tačka za pregovore Britanije sa Amerikom i za određivanje buduće granice Amerike sa Kanadom. Ukratko, taj opskurni komad zemlje je omča o kojoj bi Džejms trebao visiti, ako pitate njegove neprijatelje – a ti su brojna i gnojna grupa.
I polako, i dalje odbijajući kočiju, jer toliko bolje izgleda kad mu kaput blago vijori u odlučnom mu hodu, Hardi gradi čvorove svoje drame. Ovdje vas zaista ništa neće uhvatiti za gušu sve dok Tom doslovno čovjeku ne odgrize grkljan – ali na taj prvi izliv akcije moramo čekati puna dva sata. Ovdje morate čekati da se klupko plete, a to je i suština serijala ovakvog formata (snimljeno je osam epizoda sa trajanjem od oko 57 minuta za svaku). Za sada možemo namirisati i skoro okusiti prljavštinu Londona prošlosti, njegove svinjetine, njegovog blata, njegovih kurvi, njegove krune, njegove imperijalne krivice i meridijalne nezasitosti. Atmosfera je zloslutna i sa mjerom napeta i govori više nego akcija koju iščekujemo u idućim epizodama.
Hardi je po pravilu vodič i melem oka. Staložen i neumoljiv, vječito kul, sa cilindrom ili bez. Oko njega imamo ansambl karaktera i lica koja nas bez greške smještaju u period u pitanju.
Sve je na mjestu i ne trudi se previše da nam se svidi. Ne natura nam se istorijska autentičnost, niti istorijska perspektiva kojom se često pametuje kada se dohvati tema trgovine, kapitalizma, robovlasništva i imperijalizma. Ovdje ove teme imaju priliku da govore tiho kroz okolnosti jedne avanture – i to se čini kao prava mjera.
Moramo dodati da se nadamo da će Hardi u jednom trenutku odlučiti da je dovoljno hodao i da će ubrzati tempo. Da će svoju čvrsto uspostavljenu priču odvesti u krvave tj. uzbudljive posljedice, koje će nam sasvim dovoljno stisnuti vrat, ne u oni “prvih pet minuta” kako smo to do sada očekivali, već ovako kako to već čini, postepeno i neprimjetno. To se nekako i očekuje od Pobješnjelog Maksa i možda budućeg agenta 007.
Za sada su emitovane tri epizode ovog serijala, koji se izvorno prikazuje na BBC One i FX mrežama. Seriju možete pratiti na HBO u okviru m:tel Open paketa.
