Prošla godina je u bh. kulturi počela burom oko finansiranja Dana kosidbe na Kupresu kao važne kulturne manifestacije, a do isteka 2016. je više festivala i perspektivnih projekata zauvijek pokošeno. U tom sivilu, svega nekoliko priča se istaklo nekim svjetlijim tonom. Putovanje četvoro mladih umjetnika u Milano je svakako bila jedna od njih.
EU info centar, finansiran od strane Evropske unije, je u saradnji sa četiri bh. akademije umjetnosti otvorio poziv za radove na četiri društveno relevantne teme. Autori najboljih radova, po jedan sa svake akademije, izabrani su od strane zajedničke komisije sve četiri institucije i nagrađeni trodnevnim putovanjem na prestižnu Akademiju lijepih umjetnosti Brera, u italijanskom Milanu.
I to je priča koju su svi iole zainteresovani za kulturu pročitali. Međutim, ko su zaista Nina Ninković, Ajla Salkić, Sonja Beloš i Martin Frljić, malo ko je saznao. Njihova imena su pomenuta u par saopštenja, ponegdje uz zajedničku fotografiju, i to je bio manje-više sav medijski prostor posvećen najtalentovanijim mladim umjetnicima u relevantnim medijima.
Početak nove godine – koja je, nažalost, startovala još gore od prošle – krajnji je trenutak da se pobliže predstave najperspektivniji studenti bh. akademija.
Nina Ninković (Banjaluka)
Najmlađa članica “milanske četvorke” bila je Nina Ninković (20), studentkinja grafičkog dizajna na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Ona smatra izvanrednom samu činjenicu da je jedan projekat okupio studente sa četiri akademije i doveo do zajedničke izložbe 48 radova, a na putovanje u Milano danas gleda kao na najbolju moguću nagradu.
“Bilo je veoma zanimljivo i korisno nekoliko dana osjećati se kao student jedne tako velike akademije, koja ima više od 3.000 studenata i tradiciju dugu preko 200 godina. Shvatila sam da studenti akademije u Milanu imaju više prilika za napredak, jer je takva sredina inspirativna, motivišuća i dostupan im je širi spektar mogućnosti, ali je njima zaista mnogo teže da se istaknu i ostvare svoj cilj, jer je konkurencija neuporedivo veća”, navodi ona.
Ninu su oduvijek privlačili slikanje i crtanje, a potom fotografija i dizajn, pa se grafički dizajn nametnuo kao idealna kombinacija.
“Trenutno sam u fazi učenja, istraživanja i prikupljanja ideja, i želim da na svom putu zadržim svu slobodu koju mi pruža ovaj kreativni posao. Trudim se da svi moji radovi budu promišljeni, a stil će se možda sam nametnuti nakon godina rada”, kaže ova mlada umjetnica.
Upravo zato, nakon završetka osnovnih, priželjkuje postdiplomske studije u inostranstvu. Mišljenja je da promjena sredine koristi sticanju novih iskustava, znanja i inspiracije, ali i da naše okruženje nije bez perspektive.
“Stava sam da vrijedni i kvalitetni mladi ljudi uvijek mogu da se ostvare na razne načine, bez obzira na zemlju u kojoj se nalaze”, tvrdi talentovana Nina.
Ajla Salkić (Sarajevo)
Ajla Salkić (23) iz Gračanice je putovanje u Milano doživjela kao veliku čast. Njoj je to bila prilika za sticanje novih poznanstava, uviđanje važnosti prezentacije rada za proboj na tržištu, ali i uživanje u slavnoj italijanskoj kuhinji, kako kroz osmijeh dodaje.
Međutim, još veće iznenađenje ju je dočekalo po povratku, jer je u novembru prošle godine dobila priznanje koje sarajevska Akademija likovnih umjetnosti dodjeljuje svom najboljem studentu.
“Nagradu ‘Alija Kučukalić’ sam još manje očekivala nego nagradu za Milano, tako da je i to bio veliki šok, u najboljem mogućem smislu. Često kažem da imam više sreće nego pameti”, iskrena je Ajla nakon godine za koju kaže da joj je bila vrlo plodna po pitanju brojnih uspjeha.
Tinejdžerska ljubav prema fotografiji odvela ju je ka grafičkom dizajnu, na kojem je nedavno diplomirala. Voli raznovrsne stilove i forme, a u svojoj profesiji pronalazi upravo univerzalnost za kojom traga.
“Dizajn posmatram kao igru, gdje se sve može iskoristiti kao vrsta materijala u svrhu stvaranja grafičkog djela. Također, jedna bitna stvar kod dizajna jeste što on predstvalja odgovor na pitanje, a što je jasniji i jednostavniji odgovor, to je dizajn bolji”, smatra nadarena dizajnerka.
Po okončanju studija, zaposlila se i zakoračila u svijet znatno drugačijeg dizajna, ali i to vidi kao šansu za dalje usavršavanje. Prema njenom mišljenju, bh. umjetnička i dizajnerska scena je u blagom usponu.
“Želim da budem dizajner koji će nekada inspirisati ljude, kao što su i mene mnogi inspirisali. Za mene i za sve druge kolege sa umjetničke scene je bitno stvarati djela koja imaju poruku, kritiku, nadahnuće, a koja nisu samo umjetnost radi umjetnosti”, zaključuje Ajla.
Sonja Beloš (Trebinje)
Kikinda – Trebinje – Italija – Japan. Tako bi se ukratko mogle opisati ključne lokacije iz umjetničkog CV-a Sonje Beloš (22), studentkinje četvrte godine vajarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Dok čeka svoju prvu samostalnu izložbu, njeni radovi su prezentovani od Kikinde, Banjaluke i Širokog Brijega, pa sve do dalekog Japana.
“U momentu kada se sve to odigralo, nisam baš bila svesna situacije u kojoj se nalazim”, “jer se ranije nisam susrela sa nečim sličnim. Mislim da tek sada, kad su se utisci slegli, uviđam važnost čitavog tog iskustva”, kaže o svom kratkom boravku u Italiji.
Međutim, brojne čiode na mapi nisu jedino što njenu biografiju već sada čini vrlo zanimljivom. Uz skulpture, Sonja se bavi i crtežom, fotografijom, stripovima i ilustracijama, a želi da se više posveti i videu, sve u namjeri da kombinuje tradicionalne i digitalne medije.
“Nikad se nisam naročito dvoumila čime bih se bavila u životu, sve je nekako bilo očigledno od starta. Ono što radim shvatam kao igru. Pritom, ne smatram da to znači da se neodgovorno odnosim prema umetnosti. Bitno je zadržati razdraganost i iskrenost”, baš tako, iskreno, poručuje svestrana umjetnica.
Planira da završi osnovne, pa onda i postdiplomske studije, a uprkos internacionalnim iskustvima, želi da stvori ambijent za ostanak i rad na našim prostorima.
“Ne mislim da je neophodno da odem tamo negde da bih mogla normalno da funkcionišem. I ovde ima mnogo mladih ljudi koji su talentovani i zainteresovani za umetnost. Jasno je da većina teško živi i teško nalazi posao, ali ja mislim da grupa ljudi koja ima energije i volje može sama sebi da stvori uslove za bavljenje umetnošću. Ne treba čekati na nekog drugog”, odlučna je Sonja.
Martin Fljić (Široki Brijeg)
Rođen prije 22 godine u Vitezu, a početkom decembra 2016. proglašen jednim od najboljih polaznika Sveučilišta u Mostaru, kao student Akademije likovnih umjetnost u Širokom Brijegu. Ako mislite da je to pomalo konfuzno, sačekajte da vidite čime se sve Martin bavi.
Ovaj talentovani grafičar je pažnju javnosti privukao prvenstveno svojim izuzetno realističnim 3D crtežima, koji podjednako često “iskaču” sa papira, zidova i pločnika. Iako su ovakva djela komplikovanija za izradu, Martin tvrdi da su izazovnija i zanimljivija, jer publika može da prati njihovo stvaranje.
“Umjetnost je toliko široka, tolike mogućnosti pruža da radiš šta god poželiš. Kada bih morao odabrati što bih radio, onda bi to definitivno bilo to što sam izgradio na akademiji – nadrealni stil, koji nastaje iz moje mašte, a ne iz vizualnog okruženja”, kaže svestrani Martin.
U njegovom portfoliju se nalazi i mnoštvo tetovaža koje su njegovo djelo, a u ovoj oblasti su neizbježna i pomalo neobična pitanja.
“Najčudniji su mi oni zahtjevi kada osoba želi svoje vlastito ime na svome tijelu”, navodi Martin.
Prije nagrade svog univerziteta, i on je dobio priliku da posjeti Akademiju Brera. To putovanje mu je otvorilo neke nove perspektive, koje su dovele i do toga da planira doktorske studije u inostranstvu.
“Na nekog može djelovati demotivirajuće, jer ako usporediš jednu likovnu akademiju iz BiH sa takvom prestižnom institucijom, zapitaš u kakvim mi uvjetima studiramo i zašto i mi nemamo takve uvjete. Međutim, na mene ta posjeta nije demotivirajuće utjecala. Uvijek sam razmišljao na način da nije bitno na kojoj si akademiji, ako radiš, ako se trudiš, pokušavaš postići više, ne bojiš se eksperimentirati, onda te nitko i ništa ne moze spriječiti da postigneš uspjeh i pomakneš granice izvan datih uvjeta”, uvjeren je Martin.
I baš ovaj spoj optimizma, odlučnosti, talenta i svestranosti je osnovna poveznica između Nine, Ajle, Sonje i Martina. Četiri zajedničke osobine četvoro mladih koji predstavljaju budućnost vizuelnih umjetnosti u BiH.
Budućnost koju opet drugi vide bolje nego mi, i dalje stručniji u košenju nego u uzgajanju talenata.
Autor: Nenad Bosnić
