U mjuziklu “La La Land” Gosling (Ryan Gosling) i Stoun (Emma Stone) su jaukali “city of stars are you shining just for me” i Grad im je odgovorio sa 14 nominacija, koliko su do sada imali samo “Titanik” (“Titanic”) i “Sve o Evi” (“All About Eve”) – izgleda da Grad voli kad ga slatko mole. Eto im, 26. februara on će očigledno sijati samo za njih, dok je mnoge već zaboravio – ali tako je svake godine sa Oskarima. Opet, nevjerovatno je kako su uporni kada odluče da od filma ili glumca/glumice naprave zvijezdu, ne obazirući se koliko tu zaista zvjezdanog materijala ima.
Pored tih nevjerovatnih 14 nominacaija za “La La Land”, Holivud je ove godine odlučio vratiti povjerenje Melu Gibsonu, rehabilitovati ga i u suštini mu oprostiti , pa su njegov “Greben spasa” (“Hacksaw Ridge”) nominovali u čak šest kategorija – najbolji film, najbolja režija, najbolji glumac, najbolja montaža, najbolja montaža zvuka i najbolji miks zvuka. Gibsonu su baš oprostili seksizam i antisemitizam prošlosti, što moramo reći, jer Akademiji očigledno nije toliko bitno koliko je dobar film u pitanju, već identitet Oskara koji uspostavljaju nominacijama i dodjelama, pa se možemo pitati šta li hoće reći o sebi sa ovim oprostom.
“Dolazak” (“Arrival”) je dobio osam nominacija i to u ključnim kategorijama, što je pohvalno ako uzmete u obzir da se radi o SF filmu tj. žanrovskom filmu, na koje se Akademija decenijama teško navikava – ali, ovdje nije u pitanju tipični SF, pa se moglo i očekivati da će onaj drugi dio filma, onaj intimno-dramatični, doprijeti do sudija. Sa druge strane, Ejmi Adams (Amy Adams) je neočekivano izostavljena iz trke za najbolju glumicu. Ona je trebala biti nominovana, ako ništa zbog odlične godine koju je imala, u kojoj se definitivno potvrdila kao jedna od vodećih glumica svoje generacije. Njen film “Noćne životinje” (“Nocturnal Animals”) je potpuno zanemaren i jedina nominacija mu je za najboljeg sporednog glumca, za fenomenalnog Majkla Šenona (Michael Shannon).
I kada smo već kod Ejmi i kod nominacija za najbolju glumicu, kritičari su s pravom primijetili da je Anet Bening (Annette Bening) preskočena ove godine, što je veliki promašaj s obzirom na njenu ulogu u “20th Century Women”, dok je Meril Strip (Meryl Streep) opet (opet, opet, opet!) nominovana. I sam film “20th Century Women” je poprilično zanemaren, što je velika šteta.
Sa druge strane, “Po svaku cijenu” (“Hell or High Water”) jeste nominovan za najbolji film!? Iako je riječ o solidnom ostvarenju, sa odličnom atmosferom, odličnom muzikom i još boljim, ali i dalje tipičnim Džefom Bridžisom (Jeff Bridges), ovaj film niti je htio, niti je trebao biti nominovan.
I šest nominacija za “Lion”! Ovaj film se u posljednjih nekoliko sedmica nametao, i nametao, i uspjelo mu je. Ali, šest nominacija!? Ovo je jedan od onih trenutaka zbog kojih prespavate “oskarovsku” noć.
Tu je i trenutak koji će nas održati budnim te noći i koji nam može vratiti povjerenje u Akademiju kao instituciju koja zaista gleda i zaista voli filmove – nominacija “O.J. Simpson: Made in America” za najbolji dokumentarni film. Edelmanov osmosatni ep o usponu i padu O.J. Simpsona je donio mnogo formalne kontroverze po pitanju nominacija, jer su se nametnula pitanja oko njegovog kategorisanja – da li je u pitanju mini-serija, serijal ili nešto treće? I Akademija je presudila i učinila ispravnu stvar kada je nominacijom poravnala račune.
Među ostalim nominovanim dokumentarcima imamo snažnu političku struju, što je i obilježilo prošlu godinu u američkom filmu, tako da nam ova kategorija izgleda kao najčasnija i najrealnija ove godine. Tu su Rosijev “Fire at Sea”, jedan od najboljih filmova u prošloj godini, tu je “I am Not Your Negro”, kruna rasnih polemika koje su označile prošlu filmsku godinu, a tu su i “Life Animated” i “13th”.
The “The Handmaiden” i “Sing Street” su potpuno zanemareni! I u ova dva slučaja možemo reći da je Akademija zabrljala, jer radi se o značajnim filmovima. “The Handmaiden” je daleko od onog Chanwook Parka kojeg pamtimo, ali je kilometrima ispred mnogih nominovanih, dok je “Sing Street” prešarmantan film o muzici i odrastanju, koji je definitivno zalužio više.
Skorsezi (Martin Scorsese) nastavlja svoj “via dolorosa” ka Oskaru. Ako će ikoga u istoriji filma prepričavati kao “oskarovsku” pošalicu to će biti stari Marti. Preskakali su ga i potpuno ignorisali kada je bio na vrhuncu igre, da bi mu dali nagradu na poprilično tanki “Pokojni” (“The Departed”), koji je uz to i rimjek. Pa, i “Tišina” (“Silence”) je rimejk istoimenog filma Masašira Šinode (Masashiro Shinoda) iz 1971. godine, tako da je sa te strane dobro što je skoro potpuno ignorisan na ovogodišnjoj dodjeli – dobio je samo nominaciju za najbolju fotografiju. Bolje je da sačekaju nešto što će zaista biti veliko djelo poznog Skorsezija, pa da ga tada nagrade – ako ga sva ova “oskarovska” šarada do tada ne ubije.
Jorgos Latimos (Yorgos Lathimos) nominovan za najbolji scenario sa “Jastog” (“The Lobster”)! To je definitivno pravda, možda i božanska, jer kakvi god bili sa Latimosom, ovo je jedan najzanimljivijih filmova prošle godine, koji se prvenstveno odlikuje snažnim i sposobnim građenjem svog jedinstvenog svijeta.
Klinta (Clint Eastwood) su opasno izignorisali! Da, Istvud, miljenik Akademije već nekoliko decenija, ovaj put je potpuno zanemaren sa svojim filmom “Sali” (“Sully”). Dobro, dobili su nominaciju za najbolju montažu zvuka, ali sumnjamo da će Klint biti presrećan zbog toga.
Koga su još izignorisali? Pixar studio je izostavljen iz trke – Disney ima čak dvije nominacije, a ostatak su pokupili, s pravom, filmovi poput “The Red Turtle” i “My Life As A Zucchini” i fenomenalni “Kubo and The Two Strings”. “Deadpool” je, hvala Bogu, izostavljen. “Handmainden”, “Sing Street” i “20th Century Women” smo spomenuli…
“Paterson”! Gdje je Džarmušov (Jim Jarmush) film!? Skorseziju su bar dali nominaciju za fotografiju, ali gdje je Džim? I eto vam ga, nakon sve pompe i priče kritičara, “Paterson” je zanemaren. Vjerovatno najveći promašaj ovogodišnjih dodjela, da ne kažemo najveći gubitnik, jer znamo da Džima “boli uvo” za takve stvari.
Od očekivanih uspjeha ove godine imamo već na nagradama redovne “Mjesečinu” (“Moonlight”) i “Mančester pored mora” (“Manchester By The Sea”), koje više i ne treba predstavljati – prvi ima osam, a drugi pet nominacija.
To je poprilično – to. Mnogo pravde i mnogo nepravde, što je nekako recept tipičan za Oskare. Jedino što treba naglas reći je da smo imali tanku godinu. To se vidi i po filmovima koji se takmiče – koji biste izdvojili kao nokaut? Za koji biste rekli da je već dio Panteona? Nijedan. Ali, to neće umanjiti sreću pobjednika, niti umanjuje samozadovoljnu tugu gubitnika, niti će spriječiti sjaj Grada zvijezda, niti će ko propustiti šalu ili politički govor te večeri.
Ako ne zbog filmova, ostanimo da vidimo šta će ko o Trampu reći.
