Prije par godina, kada je njegov “Ljubav” (“Amour”) bio nominovan za Oskara, u kategoriji za najbolji film i za najbolji strani film (koju je i osvojio), Mišel Haneke (Maichael Haneke) gostovao je u razgovorima za okruglim stolom, koje The Hollywood Reporter organizuje svake sezone pred dodjelu tog “zlatnog Meksikanca”.
(Kako drugačije zvati nagradu najznačajnije filmske ustanove svijeta, čije je sjedište u državi otetoj od Meksika i koja je tu svoju, najprestižniju nagradu, odlučila izliti u zlatu otetom od meksikanaca, a lice te male statue napraviti po uzoru na lice meksičkog glumca Emilija Fernandeza – imperije su uvijek imale taj smisao za humor).
Tokom razgovora, neko je pitao Hanekea za mišeljenje o Spilbergovom (Steven Spielberg) filmu “Šindlerova lista” (“Shindler's List”). On je odgovorio na njemačkom, pa su prisutni morali čekati prevodioca da čuju odgovor, koji ih je, izgleda, nevjerovatno zanimao. U tišini su ga posmatrali, zatim se okrenuli prevodiocu i čuli poprilično detaljan odgovor, koji se završio zaključkom: “Postoji samo jedan film o Holokaustu, a to je “Noć i magla” (“Nuit et brouillard”) Alana Renea (Alain Resnais)”.
Kraj.
Zašto spominjemo Hanekea u preporuci ruskog ratnog filma iz 1985. godine? Zato što je ova preporuka naš jednako isključiv odgovor na pitanje o najboljem filmu o Drugom svjetskom ratu. Jer, postoji samo jedan film o Drugom svjetskom ratu, a to je “Idi i vidi” (“Иди и смотри”) Elema Klimova (Эле́м Кли́мов). Pogledajte sami, pa pokušajte tvrditi drugačije.
Kraj.
