Ako ste ikada pogledali bilo koji “Betmen” film, crtani film ili igrali video-igru, čitali strip, prvo što bi vas dočekalo je natpis da je Betmena kreirao Bob Kejn (Bob Kane, pravim imenom Robert Kahn). Kažu da ako se laž dovoljno puta ponovi, postaje istina. Ova laž je ponavljana gotovo osamdeset godina, ali ipak, poslije svega, istina je ugledala svjetlost dana.
Prva laž je poprilično nevina (naivna?). Bob Kejn je kreirao Betmena dok je bio mlađahni osamnaestogodišnjak. Ali, ako provjerite njegove biografske podatke, saznaćete da je rođen 1915. godine, a Betmen se pojavio 1939. Računica se očigledno ne poklapa. Kada na to dodate skice prvobitnog dizajna Betmena na kojima je Bob naknadno falsifikovao datume da bi “dokazao” da je osmislio Betmena još 1934. (četiri godine prije Action Comics br. 1 i prvog pojavljivanja Supermena), stvara se dodatna konfuzija, jer Betmen ne bi postojao da nema prvog superheroja. To jest, izdavač National Comics (danas DC Comics) je “naručio” novog superheroja nakon prvobitnog uspjeha Supermena. Naravno, postoje autentične skice konačnog dizajna lika na kojima jasno stoji oznaka 1939. godina. Očigledno nešto u Bobovom narativu ne štima.
Šta je to Bob htio da sakrije?
Bil Finger (Bill Finger, 1914 – 1974) je pisac iz sjenke, duh (ghost writer) i više od pola vijeka jedna od najvećih Betmen misterija. Zajedno sa Kejnom je kreirao Betmena. Koja je bila njegova uloga u tom procesu? Najlakše je da krenemo od Kejnovog originalnog dizajna za ovog superheroja. Prepoznatljivo na prvu. Ikonično? Podsjeća li vas uopšte ova kreatura na Betmena kojeg danas svi tako dobro poznajemo? Ali, ovo jeste Bobov originalni Betmen (uz napomene da lik treba biti kopija Zoroa i Sjenke –The Shadow – sa propratnom pričom za malu djecu kako ga je inspirisao Leonardo da Vinči).
Sada ću na brzinu pokušati nabrojati Fingerove ideje koje je dodao Kejnovoj “viziji”. Prvo što je uradio, pokazao je Bobu termin bat u rječniku. Predložio mu je punu masku preko cijelog lica sa prepoznatljivim ušima i plašt. Dao je ime liku Brus Vejn (Bruce Wayne) i osmislio priču o bogatom siročetu kome su ubijeni roditelji. Nakon toga je dao gradu ime Gotam (Gotham City). Imao je još par ideja kao što su Betmobil, Robin, Žena-mačka (Catwoman), Strašilo (Scarecrow), Pingvin, policijac Gordon. Malo li je? Njegova ideja je bila da Betmen bude detektiv. Vrhunac Fingerovog doprinosa je “nadimak” Vitez Tame (Dark Knight).
Bob Kejn, koji je za života govorio ne samo da je kreator već i da je on sam Betmen, ne zvuči više tako uvjerljivo? Odmah da vam kažem, Kejn nije napisao ni jednu jedinu priču!
Sigurno se pitate: “Nije moglo biti tako loše?” Bob je nacrtao Detective Comics br. 27 i Betmen stripove nakon njega? Ako pod crtanjem podrazumijevate kopiranje kadrova (doslovno precrtavanje) iz drugih uspješnih stripova toga vremena, kao što su Tarzan, Fleš Gordon i Fantom, onda je odgovor potvdan. Ali, to nije ni pola priče. Postoji još mnogo duhova koji su pohodili Kejna.
Ni Bil Finger nije pošteđen optužbe za plagijat, pošto je njegov scenario za prvu Betmen priču, već spomenuti Detektiv Comics br. 27 “Slučaj hemijskog sindikata”, direktna adaptacija (čitaj krađa) “The Shadow” priče objavljene tri godine ranije. Ali, mogu razumjeti Fingera, pošto njegovo ime uopšte neće biti objavljeno, to i nije njegov problem. Zanimljivo je spomenuti da je Volter Gibson (Walter Gibson), kreator Sjenke, rekao da je Betmen samo klovnovska verzija Sjenke.
Zašto je Finger ćutao? Treba uzeti u obzir da se Velika depresija (ekonomska kriza) dešavala u trenutku kada je Betmen osmišljen i svaki plaćen posao je bio dobar posao. A, takođe neće dugo biti sam u toj nezahvalnoj situaciji. Kejn je dovodio nove ljude, ovoga put crtače koji će raditi posao umjesto njega. Isprva samo da mu crtaju pozadine, da mu “kadriraju” strip na kojem bi on naknadno korigovao izgled likova, kako bi mogli nositi Bob Kejnov potpis. Kako je popularnost lika rasla, izdavač je pored Detektiva pokrenuo i Betmen strip. Sa mnogo posla pred sobom, Kejn je imao rješenje: uposliti još crtača duhova kako bi se mogla ispoštovati hiperproduktivnost. Sa druge strane, on je sve manje i manje radio. Dobar opis njegove uloge je producent, vođa vlastitog studija za koji ostatak svijeta nije znao. Svi duhovi su radili direktno za njega, Bob ih je plaćao (uredništvo National stripova je bilo upoznato sa situacijom). Tokom četrdesetih godina 20. vijeka, broj crtača iz sjenke je samo rastao; Dik Sprang (Dick Sprang), Džeri Robinson (Jerry Robinson), koji je sa Fingerom kreirao Džokera, Šeldon Moldov (Sheldon Moldoff), Karmajn Infantino (Carmine Infantino), Vin Mortimer (Win Mortimer)… lista ide dalje i dalje.
Kejnov posao sve te godine bio je da ide naokolo i govori kako je on jedini autor Betmena i da je sve što ima veze sa Betmenom iz njegovog pera. Kako to je uspio pored sve većeg broja duhova?
Ključni moment ove tužne istorije je tužba Džerija Sigela (Jerry Siegel) i Džoa Šustera (Joe Shuster), kreatora Supermena, protiv izdavača National za vlasništvo nad likom koji su stvorili 1947. Oni su se obratili Kejnu, jer su mislili da zajedničkim snagama mogu imati uspješniji slučaj. Ali, stari Bob imao je plan za sebe. Otišao je direktno kod izdavača i obavijestio ih je o namjerama dva nesrećnika, što je dalo kompaniji National dovoljno vremena da se pripreme za slučaj i pobijede na sudu. Zauzvrat, Kejn je dobio ugovor života kao nagradu. Iako se odrekao vlasništva lika u korist izdavača, oni su mu garantovali da će njegovo ime – i samo njegovo ime – biti potpisano na Betmen stripovima, iako on praktično ništa nije radio. Većina duhova je, kako su godine prolazile, počela raditi direktno za izdavača i na drugim projektima su bili i potpisani, ali nikada na Betmenu.
Bil Finger je sve te godine pisao Betmena. U šesdesetim godinama, sa pojavom Betmen TV serije, popularnost lika je eksplodirala. Finger je počeo da govori istinu – nije više mogao da trpi Kejnov ego (1965). Bob je brzo odgovorio u fanzinu “Betmanija” – “popljuvao” je Fingera i optužio ga da širi laži. Zamislite, Kejn nekoga optužuje za takvo nešto. Priča je zataškana, Bobov narativ je ponovo pobijedio, a on je i dalje išao i pričao kako radi na Betmen stripovima, iako u tom trenutku stvarno ništa nije radio. Dodatna ironija mi je bila kada sam saznao da je Finger napisao dvije epizode Betmen TV serije, za razliku od Boba koji, kao što sam već rekao, nije napisao nijednu Betmen priču.
Zaista je tragična činjenica da je Bil Finger dvadeset pet godina pisao Betmena (preko stotinu priča), a da mu izdavač DC Comics nije htio platiti ni zdravstveno osiguranje (nazvali su ga komunjarom). Nažalost, Finger umire u siromaštvu i osramoćen 1974. godine. Kejn sve te godine uživa u bogatstvu i slavi kao ikona popularne kulture. Vrhunac Bobovog cinizma je izjava u njegovoj autobiografiji “Betmen i ja” (a ko drugi) iz 1989. godine, da je Finger “neopjevani heroj” i kako bi on sada, kada je stariji i mudriji, potpisao njegovo ime pored svoga. Mogao je da priča šta god hoće, prošlo je petnaest godina od Fingerove smrti. Posebno je uvredljivo da je i nakon smrti 1998. godine, Bob Kejn uspio još jednom pokazati svoj neobuzdani ego – na nagrobnoj ploči piše da mu je kokreator Betmena bio Bog sam?!
Važno je spomenuti autora Marka Noblmena (Marc Tyler Nobleman), koji je 2012. napisao knjigu “Bil Čudo od djeteta: Tajni kokreator Betmena” (“Bill the Boy Wonder: The Secret Co-Creator of Batman”). Njegovim vlastitim angažmanom istina se konačno saznala, jer vam inače ne bih ni mogao ispričati ovu tužnu priču.
Krajem 2015. godine, prvi put se u Betmen stripovima (a, dalje i u svim multimedijalnim projektima) pojavljuje ime Bila Fingera kao kreatora uz Kejnovo ime, koje i dalje stoji na prvom mjestu. Pitanje intelektualnog vlasništva je poprilično ozbiljna (gotovo tabu) priča u američkom stripu i “službena istina” je rijetko ona prava, ali ko danas uopšte zna šta je “pravo”, šta je “službeno”, a ovo treće neću ni spominjati.
