Vilijam Velman (William Wellman) je bio potomak Frensisa Luisa (Francis Lewis) od Njujorka, jednog od potpisnika Deklaracije nezavisnosti SAD. Velman je proveo četiri burna mjeseca kao dio francuskog vazduhoplovstva tokom Prvog svjetskog rata i ti mjeseci će mu ostati vječita inspiracija, kojom je sebi kovao uspješnu karijeru u Holivudu.
U početku, Velman je služio kao vozač ambulantnih kola, da bi pred kraj 1917. postao borbeni pilot. Bio je prvi Amerikanac koji se pridružio 87. eksadrili Lafajet letećeg korpusa, francuskog odreda koji je prihvatao američke vojnike. U tom odredu je Velman stekao svoj čuveni nadimak “Divlji Bil” (“Wild Bill”). Sa tri potvrđena pogotka i pet nepotvrđenih, Velmana je francuska vojska odlikovala ordenom “Ratni krst” (“Croix de Guerre”). Velmanov avion su oborili Nijemci 21. marta 1918. Preživio je pad, ali se morao vratiti u SAD na liječenje.
Kući, Velman je služio kao instruktor borbenih tehnika novim pilotima. Nije se vratio u Evropu kao dio američkih snaga. Mnogi su primijetili njegove pilotske sposobnosti i obećavali da će ga preporučiti nekim studijima u Holivudu, za šta je i sam Velman bio zainteresovan.
Njegovo prvo značajnije pojavljivanje na platnu bilo je u filmu “Evangelina” (“Evangeline”) iz 1919. godine, gdje je igrao ulogu mladog oficira. Otpušten je sa seta kada je ošamario glumicu Mirijam Koper (Miriam Copper), koja je bila žena reditelja filma, čuvenog Raula Volša (Raoul Walsh). “Divlji Bil” nije volio glumu, smatrao je da nije dovoljno muževna, mrzio je gledati se na platnu, pa je odlučio da postane reditelj.
Vrijedno se penjao ljestvama holivudske zajednice i brzo je napredovao. Svoj prvi film, “The Twins Of Suffering Creek”, režirao je 1920. iako nije potpisan kao reditelj. Prvi put je potpisan 1923. na filmovima “The Man Who Won” i “Second Hand Love”. To su bili niskobudžetni filmovi, a prvi ozbiljniji projekat je uslijedio 1927. godine, kada ga je studio Paramaunt zvao da režira dramu “Krila” (Wings), o borbenim pilotima tokom Prvog svjetskog rata.

Plata mu je bila 250 dolara sedmično, a sam je i glumio u filmu, tumačio je ulogu njemačkog oficira. Sa 3.500 vojnika, 65 pilota i 165 aviona, film je brzo probio i raspored i budžet, ali Velman je bio odlučan u namjeri da napravi savršen film o iskustvu koje je sam prošao. Njegova žustra posvećenost bila je izvor mnogih problema sa vođama studija, pa je Bil uvijek bio na ivici otkaza. Trebalo je više od godinu dana da se film završi, ali kada je izašao, bio je veoma uspješan na blagajnama.
Pored finansijskog uspjeha, film je uveo mnogo tehničkih inovacija. Dizajnirana su posebna postolja za kamere i motorizovani kranovi za snimanje u letu, sami glumci su morali učiti upravljati avionom i mnogo drugih noviteta je uvedeno da bi se let snimio što realističnije. Film je učinio Gerija Kupera (Gary Cooper) zvijezdom i postao prvi nagrađen Oskarom za najbolji film, na prvim dodjelama nagrade 1927.