Gdje bi bilo najbolje da se odvija radnja jednog vesterna nego u Teksasu, američkoj državi sa najviše registrovanih vlasnika oružja. Mjesto je odabrao scenarista Tejlor Šeridan (Taylor Sheridan), zaslužan za odličan uspjeh “Sicario” Denija Vilneva (Dennis Villenue), dok je režiju vodio Dejvid Mekenzi (David Mackenzie), poznat po filmovima kao što su “Young Adam” i “Perfect Sense”.
Priča filma je naizgled jednostavna: dva brata pljačkaju banke kako bi spasili svoju farmu, kojoj prijeti prinudna prodaja zbog neplaćenih rata za hipoteku. Međutim, iza toga se krije malo složenija priča – banke. Mali teksaški gradić preplavljen je njihovim plakatima i ponudama za kredite. Tmuran i beskrajan krajolik sa ne baš tako idiličnim farmama kako bi se prvobitno pomislilo, već sa prosječnim farmerima i njihovim socijalnim problemima. O problemu kreditnih zaduženja u jednoj sceni pomoćnik šerifa kaže: “Ovo je bila zemlja mojih predaka, koju su ovi ljudi ukrali, sada im se ona oduzima i to ne pomoću vojske, već pomoću banaka”. Rekao je to sa pokojom psovkom.
Postavlja se i pitanje morala, da li braća kradu novac od ljudi, koji su u sličnoj situaciji kao i oni ili od banaka, koje svjesno ljude vode u bankrot. Da li je ovdje riječ samo o dvojici običnih kriminalaca ili su njihovi postupci opravdani sistemom, koji ih je do toga doveo. Na ova pitanja gledalac ne može bez dvoumljenja odgvoriti, što mnogo govori o filmu, jer nam ne nudi tako lak odgovor, kao: “Aha, oni su klasični kriminalci”. Ovdje se moramo zapitati, zašto to oni rade, čak pomalo i navijamo za njih u borbi protiv banaka i ne želimo da budu uhvaćeni.
U glavnoj ulozi su Kris Pajn (Chris Pine), Ben Foster (Ben Foster) i velikan Džef Bridžis (Jeff Bridges). Prvi je staložen i miran, inteligentniji i interesantniji lik u filmu, dok je drugi temperamentan i nasilan, pomalo priglup i jednoličan lik. Tu je i rendžer Markus, kojeg glumi Bridžis, cinični čuvar zakona stare škole, koji zajedno sa svojim indijanskim pomoćnikom juri braću. Džef liku daje glumačku težinu, a Pajn i Foster mladost. Nema ženskih glavnih uloga, ali zato su u sporednoj ulozi jake, što se vidi u konobarici koja radi malom tipičnom restoranu u nedođiji, kao i u zaposlenici banke.
Akcija filma se ogleda u scenama gdje se pljačka banka, koje nisu vrhunske nego djeluju kao čin očaja (što i jesu), diletantski, improvizovano (npr. došli su da pljačkaju zatvorenu banku), ne kao primjer dobro isplanirane i uzbudljive pljačke, kao recimo u “The Town” Bena Afleka (Ben Affleck). Sve ovo “Hell or High Water” čini uvjerljivijim, a karaktere filma shvatamo kao ljude sa stvarnim problemima i sa kojima se možemo identifikovati, jer krediti nikom nisu strani.
“Hell or High Water” je film sadašnjice, gdje nas samo šeširi, kaubojke i puške asociraju na klasični vestern sa kaubojima koji jašu konje i pljačkaju kočije ili kradu stoku, u stvari, ovaj film je dobra drama pljačke, ali prije svega meditacija na temu promjene američkog Zapada i njegovih klasičnih idioma, njegovih pozitivaca i negativaca, svega na šta su nas filmovi davno navikli i svega što je u međuvremeno nestalo.
Autor: Đana Kurtović
