Kurt Kobejn (Kurt Cobain), jedan od najpoznatijih članova (ne)slavnog “Kluba 27”, možda je imao kratkotrajnu muzičku karijeru, ali zato onakvu koja ostavlja duboke tragove, kojima se danas mnogi vode. Kult benda Nirvana, čiji je frontmen bio, raste iz dana dan, podsjećajući na vrijeme kada je ovaj trio protresao temelje popularne muzike svojim viđenjem rokenrola. Ovo će kasnije biti označeno nesrećnim terminom grandž, pod čiji su se kišobran nagurali svi koji su imali sreće da ih muzička industrija kao “nasljednike” ekipe iz Aberdina, što je neka druga priča.
Da je živ, Kurt bi ove godine napunio 50 godina i kao neko ko nije mogao podnijeti teret slave, vrlo je upitno kako bi reagovao na brojne kompilacije i dokumentarce, koji su potpisani kako njegovim, tako i imenom njegovog benda.
Mi se ovoga puta nećemo baviti Kobejnovim stihovima, niti muzikom, po čemu je dobro poznat čak i onima koji ne slušaju Nirvanu, već vam u nastavku vam donosimo neka od njegovih razmišljanja.
Svijet je plastično mjesto bez imalo duše i morala, gdje je istinski osjećaj postao prava rijetkost.
Iako nisam gej, volio bih da jesam, samo da razljutim homofobe.
Kada bih završio u zatvoru, barem ne bih morao potpisivati autograme.
Želio bih da živim od benda, ako ne onda ću se penzionisati sa nekoliko stotina dolara, preseliti u Meksiko ili Jugoslaviju, obrađivati krompir i učiti istoriju roka iz starih brojeva Creem magazina.
Više volim da me mrze zbog onoga što jesam, nego da me vole zbog onog što nisam.
Želja da budeš neko drugi je upropaštavanje vlastite osobenosti.
Prijatelj je ništa drugo nego neprijatelj kojeg poznaješ.
Droge su gubitak vremena. One uništavaju tvoje sjećanje i tvoje samopoštovanje, kao i sve što ide sa tvojim samopouzdanjem. U njima nema nikakvog dobra.
Na to se prava ljubav svodi – da pustiš osobu da bude ono što zapravo jeste.
