Bad Kort (Bud Cort) je Bruster Meklaud (Brewster McCloud), momak koji želi da postane ptica, Sali Kelerman (Sally Kellerman) je njegova zaštitnica, žena/ptica koja ne preza ni od čega da zaštiti Brustera u njegovoj svetoj misiji, pa ni od serije ubistava koja se pripisuju hjustonskom davitelju. Šeli Duval (Shelley Duvall) je, u svojoj prvoj ulozi, zavodnica koja će Brusteru otkriti čari seksualnog poznanja, Rene Oberežonoa (Rene Auberjonois) je ornitolog koji se tokom filma pretvara u pticu, Majkl Marfi (Michael Murphy) je Frenk Šaft, detektiv koji istražuje hjustonska ubistva, policajci su smiješni, političari glupi, a Robert Altman je reditelj.
Scenario za ovu ludost napisao je izvjesni Doran Vilijam Kanon (Doran William Cannon), odgovoran i za Premingerov (Otto Preminger) “Skidoo”, koji je i sam satira, ali daleko od ovog orintološkog cirkusa, koji predstavlja i najbolju i najgoru stranu Altmana. Hrabrost da stvori film koji neće imati ni bliskih, ni daljih rođaka, da karnevalski gradi priču, sa mnogo zapleta i mnogo dijaloga koji se prepliću u svakom trenutku, sve bi ovo padalo pod Altmanovo najbolje. Satiričnost i autorsko uplitanje po svaku cijenu, ironisanje po svaku cijenu, retoričnost po svaku cijenu, onaj kraj, gdje se glumci poklanjaju pred nama kao u pozorištu… Sve ovo pada pod Altmanovo najgore, onda kada nema ravnotežu i kada nema stabilno uporište i razlog unutar priče.
Ipak, Bruster je jedinstvena pojava i pogledate li ga, nikad ga nećete zaboraviti.
