Na nešto me sjeća taj grad,
Tri kuće na trgu i zastave,
Zvuk neba je topal i jak,
A ljudi su sjeli pod hrastove.
Budi mi se stara čežnja.
Tu je bio njen visoki prozor,
Da ga ne gledam.
Svoj strmi hod kroz sjene,
Birao sam sâm.
A danas ugovor ističe.
Budi mi se stara čežnja.
Reci im barem da ostave vrata,
Dugo smo skupa i skoro smo braća,
Da vidim zeleno i da vidim plavo,
Dok nosi me đavo.
Oprosti, vrijeme je varavo.
I budi mi se stara čežnja…
