“Pirati sa Kariba” (“Pirates Of The Caribbean”) i “Usamljeni jahač” (“The Lone Ranger”) dokaz su da je Gor Verbinski (Gore Verbinski) prije svega jedan uspješan upravnik luna parka (i to Diznijevog luna parka). Akcione sekvence, potjere poput onih posljednjih pola sata u “Usamljenom jahaču”, ono su što gospodin upravnik tako dobro radi i zbog čega ga možemo smatrati otmenijom verzijom onog drugog upravnika, koji je uspio osmisliti sopstveni žanr luna park zabave, popularno nazvan “bejhem” (Majkl Bej). I to je tribina sa koje trebate gledati njegove filmove – tačnije, to je sjedište na toboganu smrti ili sličnoj vašarskoj zabavi. Ovo treba prihvatiti i kada pristupate naizgled neobičnoj pojavi među upravnikovim spravama, kakva je posljednja – “Lijek za život” (“A Cure For Wellness”).
Od prvog filma, Verbinski je pokazao u čemu je dobar i čega se treba držati. Sjećam se da sam devedeset i neke u sali kikindskog biskopa gledao “Zamka za miša” (“Mousehunt”) i da sam izašao iz sale prezirući onog slatkog glodara, jer je bio u stanju onako nemilosrdno napakostiti ubogoj braći Smanc i ostaviti ih bez nasljeđa. Dvadeset godina kasnije, “Zamka za miša” se drži kao poštena slepstik komedija, brdo dobre akcije i slatkog humora. Kada je Džoni Dep (Johnny Depp) izbrusio vještinu i stasao u glumca sposobnog da zamijeni miša, dobili smo “Pirate sa Kariba” i “Usamljenog jahača”, pa i “Ranga” – sve u pravcu razvijanja Gorove upravničke vještine.
Nadbubrežna žlijezda se inspiriše na lučenje raznim tehnikama, pa i strah mami adrenalin, a ne samo ubrzanje i visina. Kako ne možete imati luna park na dobrom glasu, ukoliko nemate bar jednu pošteno strašnu horor egzibiciju ili vožnju, dođe vrijeme da posvećeni upravnik poradi i na tome. Čini se da je za američke luna parkove u ovom slučaju najbezbolnije rješenje kopiranje japanskih kolega, pa je upravnik tu malo i zabrljao. Rimejk “Kruga” (“Ring”) je, ipak, doveo posjetioce i uradio sve što je trebao.
Sad kada imamo biografiju upravnika pred sobom, jednostavno je vidjeti šta “Lijek za život” treba biti: još jedna horor predstava (vožnja) u upravnikovom parku. I kako se i ranije pokazao kao neinsipirisan kod ove vrste zabave, i u ovom slučaju možemo vidjeti na šta je i kako je ciljao: zli genije monstruoznog lica sa maskom i pričom o izgubljenoj ljubavi je “Fantom iz opere”, Maks Fon Sidou u “Zatvorenom ostrvu” (“Shutter Island”) i slično, zlokobni sanatorijum sa mračnom istorijom je svaki zlokobni sanatorijum sa mračnom istorijom, previše ih ima da licitiramo, armija blaziranih osamdesetogodišnjaka je svaka časna zombi družina (ili svaka vožnja gradskim), svetoluda djevojčica/djeva sa ljupkom rimom na usnama je idiom svega od “The Innocents”, “The Village Of The Damned”, ” Spider Baby” do “Ring”… Ukratko, svi problemi ove “vožnje” dolaze od upravnikove opreznosti i proračunatosti, odluke da skrpi svoj proizvod od isprobanih trikova i da mu ne da ništa svoje.
Naravno, te vožnje i funkcionišu na predvidljivosti, jer će svaki posjetilac uživati u očekivanom strahu, u očekivanom triku, ali one najbolje su stekle ime zbog inovativnosti.
Kako se drži svega što smo toliko puta vidjeli i kako svaki meandar možemo naslutiti ako smo gledali bar jedan horor film u životu, a pogotovo ako smo gledali Skorsezijevo “Zatvoreno ostrvo”, film nas ostavlja neuzbuđenim – jedan od bolničara u sanatorijumu, kao nonšalantno i usput, čita Manov “Čarobni brijeg”, kao da u sanatorijum čitaš samo romane o sanatorijumima ili je ovo možda bilo uputstvo za upotrebu ili šta god, ali ne znam šta je upravnik htio postići sa ovom “slamkom”.
Tek u posljednjih 30 minuta, kada potjera počne, upravnik dolazi na svoje, jer više nije dužan graditi tenziju, brinuti se o strategiji otkrivanja prošlosti, uspostavljanja likova, građenju atmosfere, usađivanja straha, sad kada se sve zna, možemo se malo i poganjati – što da ne. I on je tu na svom, on zna snimiti ljude kako trče jedni za drugima, kako se progone motornim vozilima, biciklima, čime god – malo mi je zafalio voz, kao onaj u “Usamljenom jahaču”, to bi bilo dobro, opet voz po planini… Mislim, imamo tu voz, ali nema potjere vozom, a uvodni kadar tog voza je obećavao. Evo, pogledajte…
Na znam samo kako misli napraviti vožnju od ovog filma, jer ime mu je očajno. Ko bi se htio provozati “Lijekom za život”? I ako budu spremni na takve eksperimente neka naprave tematsku vožnju po Sartrovoj “Mučnini” – ionako im je cilj da ljudima bude muka.
