Znamo da je čudno ovo čuti, jer čudo je i napisati, ali ovo je jedan od najboljih filmova o majčinstvu. Upravo tako, japanski animirani film, koji se zove “Vučija djeca” (“Ookami kodomo no Ame to Yuki”), koji je režirao Mamoru Hosoda, koji je izašao 2012. godine – upravo taj – jedan je od najboljih filmova o majčinstvu!
Priča je nalik bizarnoj, ali je naprotiv – jednostavna, teška i prelijepa. Ljepota će se pojaviti kada zanemarite činjenicu da zaplet pokreće kratki susret studentkinje i mladog čovjeka/vuka, koji će rezultovati njenom trudnoćom i rađanjem dvoje vučije djece i kada vas upije priča o izazovima i svetostima majčinstva. Da, ovo su djeca koja ne mogu kontrolisati svoje vučije nagone, koja grebu namještaj, koja ruše i urlaju, koja se trčeći po parku slučajno pretvore u vučiće na zaprepaštenje svih prisutnih, ali čija djeca ovo ne rade? Čija djeca nisu izazov ravan čoporu vukova?
I mimo izazova koji donosi sve što majčinstvo nosi mladoj majci, tu je i sveta golgota samohranog majčinstva i zahtjev razumijevanja muškog i ženskog djeteta, potreba muškog i ženskog stasavanja. U slučaju Hane, mlade majke vučijoj djeci, ona će morati da razumije izazove vučije prirode njenoj djeci – kako djevojčica u djetinjstvu lakše prihvata svoju vučiju prirodu da bi u puberetu prihvatila više svoju ljudsku stranu i kako dječak na početku krije vuka, da bi na kraju filma osjetio zov divljine i potpuno okrenuo leđa čovjeku.
Možemo li mjeriti težine i reći da svaka majke ne prolazi kroz isto – bila žena ili vučica?
