Samo par mjeseci nas dijeli od najprestižnijeg filmskog događaja na svijetu, Kanskog filmskog festivala (Festival de Cannes). To je događaj koji okuplja “creme de la creme” populaciju svjetske kinematografije, najvažnije filmove i filmske face planete. Ipak, jedan od miljenika promenade La Kroazet, Džejms Grej (James Gray) – čija su četiri filma do sada prikazana u Kanu, uključujući “Dvorišta” (“The Yards”), “Noć je naša” (“We Own The Night”), “Ljubavnice” (“Two Lovers”) i “Mračne ulice Menhetna” (“The Immigrants”) – nimalo nije zadovoljan vrstom filmova koja se generalno slavi na jugu Francuske.
Za martovsko izdanje časopisa Film Comment, Grej je razgovarao o podijeljenim kritikama i lošim reakcijama Kana povodom njegovog filma “Mračne ulice Menhetna”, koji je na festivalu prikazan 2013. Reditelj smatra da razlog tome narativni pristup koji zauzima njegov film, a koji nije dobro došao u Kanu, jer je Kan “festival koji je potpuno zaglavljen u prošlosti”. Evo šta je Grej tačno rekao:
“Razlog je taj što moj film prihvata neke aspekte klasične narativne forme, ali ne sve. Imam svoju filozofiju filma i smatram da su esejistički filmovi koje je Godar izmislio očigledno veoma važni, ali… on ih je već uradio. Niko ga ne može pratiti u tom poduhvatu. To vam je kao kad naiđe neko ko hoće da radi ‘drip pejnting’ – u redu, to je već davno urađeno, šta tačno pokušavaš sad reći? Tako da osjećam da je taj trenutak za film davno prošao i da je moja obaveza da ponovo osmislim tradicionalne forme filmskog pripovijedanja ali da sada dvostruko umanjim njihovu emociju.
Drugim riječima, već smo prepoznali činjenicu da je naše uživanje u narativima jedna vrsta preseravanja i fantaziranja koje nam je jednostavno potrebno. Dekonstruisali smo sve to. U redu, super. I šta sad? Možemo samo reći da je svaka fantazija sranje i glupost i da nam ne preostaje ništa drugo osim da se ubijemo. Ono što je bitno znati je da smo već saznali i priznali da je svaka fantazija loša – da je naša potreba za pričama, narativima, naša potreba za produžecima saosjećanja, jedna vrsta produžetka naših žudnji – i da sada imamo obavezu dublje utonuti u tu fantaziju. Moje mišljenje je, a ovo nije popularno mišljenje, da većina filmske kritike koja dolazi iz Kana, sastavljena od kritičara koji su zaglavljeni u 1968. Oni i dalje hoće da vide dekonstrukciju.
…Zbog toga većina dobitnika Zlatne palme, većina filmova koje Kan slavi kao velike i bitne, spadaju u prolazna i nevjerovatno dosadna djela. To je sve dio tog začaranog kruga kritike, koji je, u neku ruku, kliše koliko je i ‘Betmen protiv Supermena’. Kamera iz ruke, siromaštvo, radnička klasa… Bio sam u žiriju Kana i mogu vam reći da takve filmove možete namirisati na kilometar”.
Grej dodaje kako je potpuno moguće da je problem sa “Mračnim ulicama Menhetna” taj što je “film jednostavno loš” i da ga naročito pogađa činjenica da je film dobio pohvale od bioskopske publike, koja je film gledala u veoma ograničenoj distribuciji, jer je kompanija Vajnstin (Weinstein Company) smanjila distribuciju nakon loše reakcije na film u Kanu.
“Ako mi sada kažete da filmofili vole taj film, reći ću vam da je to sjajno, da je odlično… Ali, gdje su bili 2013. godine, u Kanu?”, dodaje Grej.
Inače, Grejov novi film “Izgubljeni grad Z” (“The Lost City of Z”) dolazi u američke bioskope 14. aprila 2017. godine
