Raskidi su bili i biće vječita inspiracija brojnim umjetnicima različitih oblasti kulture. Neuspjele ljubavi pretvarale su svakog od nas u neshvaćene čangrizave ljenivce slomljenog srca sklone lakomislenim odlukama, neprospavanim noćima i lošim porocima. Upravo i naš superjunak istoimenog stripa “Amnezija” boluje od raskida, te postaje negativac zbog “Čudesne žene” koja ga je ostavila. Pored glavnog zadatka da svaki put spase svijet, heroj se neprestalno trudi i da očara dragu koja mu ljubav ne uzvraća. “Nisi dobar za mene, bar su mi tako drugi rekli”, bio je samo jedan od niza razloga Čudesne da ostavi našeg superjunaka, a ovo sigurno nije bio prvi put da smo se svi sa takvim frazama susreli.
Upravo ono što pokušava mladi Sarajlija Filip Andronik i što mu uspješno ide jeste grafitom i parčetom papira svakodnevnicu “zgurati” među korice stripa. Pored zaboravnog superjunaka Amnezije i parodija na trivijalne situacije na našim prostorima, Filip uspijeva i na druge načine da zabavi svoju publiku u čijem prisustvu su mogli da uživaju i Banjalučani. Naime Filip je predstavio treće izdanje svog uspješnog stripa 7. marta u Art galeriji “Prostor” u Banjaluci, dok je 8. marta na jubilarni Dan žena stand-up nastupom zabavljao kako onaj ljepši, tako i muški dio publike. Rad na stripu zasnovanog na parodiji klasičnih superjunaka predstavlja rezultat i presjek Filipovih proteklih 10 godina, sabranih u nekoliko prenesenih momenata koje je podijelio sa nama. Pored našeg zaljubljenog Amnezije, trenutci od jutra do mraka, javnog prevoza, odlaska na posao, u kupovinu, kafiće i kladionicu, spojeve i ambulante ispričani kroz nekoliko banalnih primjera nasmijali su sve prisutne u banjalučkom pabu “Tvornica”.
Karakteristične društvene pojave za ovo područje postale su predmet Filipove antologijske podsjetnik-knjižice koja je goste natjerala na smijeh do suza. Koliko nas dnevna inofmativa pokušala skrojiti drugačijima, Filip je nesvjesno podsjetio sve nas da način našeg odrastanja nije ništa bio drugačiji od njegovog i odrastanja njegovih sugrađana u Sarajevu, kao ni socijalna problematika sa kojom vječito bitke borimo. Zemlja nevjerovatnih fenomena, kao i naših komšija, uspjeli su da se objasne otkrivši i poneku vedriju stranu zahvaljujući upravo Filipu.
Zainteresovanost i posjećenost Banjalučana nije bila u onolikom broju koliki bi zasigurno bio u nekoj drugoj evropskoj prestonici kulture. Strip kao deveta umjetnost poznaje rijetke autore na ovom području, zato je osnovna dužnost onih na koga možemo kulturu sa sigurnošću povjeriti, da upravo ovakve kao što je Filip čuva, njeguje i ne gura dalje od ovih granica kako bi ih kao umjetnike poštovali i živjeli kako dolikuje takvima. Njegova inspiracija i način njene interpretacije zasigurno je naveo bar jedanput posjetioca bilo koje generacije da se prisjeti trenutaka u kojima se i sam našao. Da li je to tajni recept koji uspijeva održati pažnju i izmamiti smijeh svakako je nama nepoznat, ali je očigledno da Banja Luka kao i drugi gradovi Bosne i Hercegovine čeznu za ovakvim osvježenjima u našim kolotečinama zaokupiranim pseudo političkim i folk događajima.
Ono što je naročito bilo za svaku pohvalu pored podizanja svijesti o prisustvu ovakvih tipova umjetnosti, jeste i besplatan ulaz na oba događaja gdje smo uživali u onom pravom značenju toga da osmijeh zaista nema cijenu. Da dobra zabava nije zaista i skupa zabava omogućavaju ovakvi kulturni događaji koji nisu nevjerovatna rijetkost, ali nisu ni učestalost u mom gradu.
Kao i većinski dio ex-jugoslovenskog humora pored stereotipnih pojava i razmišljanja, inspiraciju pronalazi u onom tabu dijelu naše zajednice, u sexu. Shvaćena ili ne, šala svakako može da bude uvredljiva za bilo koga od nas ukoliko ne umijemo da prihvatamo šalu i na sopstveni račun. Upravo drugi dio svog nastupa, onaj u nešto kasnijim satima Filip je posvetio problematici i pitanjima vezanih za sex. Humoristični sadržaji ovakvog tipa ukazuju na različit ukus njegovih protivnika i zagovornika. Najinteresantniji sadržaj ovog dijela svakako je bio trenutak u kome je autor podijelio svoje isusktvo sa bosansko-hercegovačkim tzv. porno časopisom “Sekstaza” i radom na porno stripu, te s kojim se nedaćama susreo pri pokušaju realizovanja istog. Satirična seks komedija naravno nije za svakoga, ona ima svoju odabranu publiku, neki je smatraju i vulgarnom. Filip je uspio da ovu vrstu humora prilagodi svojim gostima među kojima je najveći broj bio generacija koji ovu tematiku neće na neki način krivo protumačiti. Utiske i stavove o ovakvim temama svakako ostavljamo onima koji je doživljavaju na svojstven način.
Pored nastupa van granica Bosne i Hercegovine te organizovanja večeri otvorenog mikrofona gdje je drugima pružena šansa da se okuse u stand-up umjetnosti, strip radionica i mnoštva zabava većini građana je i dalje nepoznato ime umjetnika Filipa Andronika. Ono što je svakako vrijedno spomenuti jeste Filipov rad animiranog spota grupe Dubioza Kolektiv za pjesmu “Kažu” sa kojim je zaista dobar dio građana zasigurno upoznat. Meni lično, najviše nejasnoća ostavilo je značenje samog naziva gostovanja “Munje nebeske”. Da li je naš strip junak Amnezija bio nosilac munje nebeske čuvajući nas od svakog zla, ili je nosilo neko drugo značenje ostavlja nas u dilemi, ali jednu poruku Filip optimistično prenosi svima nama a to je da nas ovdje avantura čeka na svakom koraku.
