Umjesto “nomen est omen “, umjesto sudbine prebivanja u sjenci velikog Todorovića koji je došao na svijet prije njega, karijeru Žike Todorovića više nosi jedna druga izreka o neminovnosti, a to je: “Karakter je sudbina”. Naravno, ludost je pretendovati na bilo kakvo lično ili intimno znanje čovjeka na osnovu njegovih uloga, ali opet, nešto se može reći i nešto se može pretpostaviti. U slučaju Žike, uloge toliko govore da izreka o karakteru i sudbini naizgled pije vode.
On je veoma brzo našao svoj jezik na filmu. Veoma brzo je sebe predstavio svojim ulogama. Bez obzira što je počeo tako mlad, period njegovog traženja se čini nenormalno kratak. On se, nekako, samo predstavio i već bio tu. A tu je bio luckasto, vedro, komično, pretjerano i urbano, svaki put, sa svakom ulogom. Iako ga je sam početak stavio u sporedne uloge, što je uvijek ružna odrednica, on se tamo našao kao dobroćudni, vedri, dovitljivi dečko i to je već jedna od tri linije karaktera o kojem govorimo. Takav je u “Balu na vodi”, takav je u “Crnom bombarderu”.
U isti mah, vulkanski, bez vremena za ikakve evolucije, javio nam se i Đavo, druga linija. Naravno da je Đavo čedo filma “Mi nismo anđeli”, ali njega vidite i u Dadanu u filmu “Crna mačka, beli mačor”, a i u Duletu Pacovu u seriji “Vratiće se rode” i kamiondžiji Ratku u “Sivom kamionu crvene boje”. On je svaki trenutak pretjeranosti, koji Žiki tako dobro stoji. Treća linija je zrelost i oprez ozbiljnijih likova poput onih u “Apsolutnih sto” i “Srpskom filmu”. Ova posljednja, opet, kao da nije novina, kao da nije samo ono što sa godinama dolazi, već je bilo tu već u prvim ulogama koje smo spominjali – ti prvi likovi su ostarili, a ostali isti, prije nego što smo dobili potpuno novog Žiku.
Mali dokaz postojanja ove tri linije je i prva uloga Žike Todorovića, koju je igrao sa samo tri godine, u filmu “Ima ljubavi, nema ljubavi”, u sceni uz čuvene Evu Ras, Batu Stojkovića i (u neku ruku) Dragana Nikolića, koji ovdje očigledno daje glas liku Bate Stojkovića.
- Teto, sta ladis?
- Igram se.
- Sa kojim?
- Sa ovim čikom.
- A je l’ ume on da klekece ko zaba?
- Samo to i zna.
- Mrš!
- Dlkadzijo!
Naravno da su mu prve filmske replike završile sa “dlkadzijo”. I eto ga već tu i Đavo i Dadan i Ratko.
“Srpski film” – Miloš
Naravno da je Žika bio taj koji će se odvažiti za glavnu ulogu u “Srpskom filmu”. Ko drugi? Već zbog toga zaslužuje mnogo.
“Zaboravljeni” – Kifla
Naravno da je Žika ikona, sa sve sporednim ulogama Bajićevih himni rokenrol kulturi kasnih osamdesetih i ranih devedesetih. Na kraju krajeva, on je jedini koji je uspio biti i fikcijska i realna ikona te kulture (kao član Discipline kičme, Ekatarine Velike, Partibrejkersa, Električnog orgazma, itd).
“Mrtav ‘ladan” – Kiza
Fascinantno je koliko varijacija na temu “pacov” ovaj čovjek može izvesti. Samo pogledajte Kizu, pogledajte Duleta Pacova, pogledajte Laneta, pa i Đavola, sve te pacovske naravi, slične a različite.
“Tri palme za dve bitange i ribicu” – Lane
Optimizam i entuzijazam vječitih amatera, spadala, slatko-sitnih krimosa, ljudi koji se snalaze, koji pređu sistem i igricu – sve što Balkan slavi i rađa. Bitanga je pravo ime Žikinog lika, to na umu imajte kad ga nabrajate uz Đavola, pacova, pit-bula….
“Apsolutnih sto” – Igor Gordić
Smjestite sve hiperbole od likova koje je Žika igrao i smjestite ih u priču koja insistira na realizmu i dobićete vjerovatno Igora Gordića, ako ne već Duleta Pacova.
“Sivi kamion crvene boje” – Ratko
Svi Bosanci, sve kamiondžije, svi nepokorivi nosioci dugog vrata (pačijeg repa) biće mu zauvijek dužni za ovu ulogu – ako ne i svi daltonisti.
“Jagoda u supermarketu” – Marko Kraljević
Zamislite da ste kasting agent ili scenarista, i trebate naći glumca sa dovoljno fizičke komedije, sa dovoljno sluđenosti u licu, sa dovoljno neuroze u ponašanju, sa dovoljno “podzemlja” u glasu, da smjesti i političke i socio-ekonomske krize podneblja u jedan izraz. Koga biste izabrali?
“Vratiće se rode” – Dule Pacov
Zaboga, lik se zove Dule Pacov, diler je, domsko dijete, potomak i Dadana Karambola i Kifle iz “Zaboravljenih”?! Ko drugi do Žika?
“Mi nismo anđeli” – Đavo
Naravno da je Žika Đavo. Da nije igrao ovu ulogu, a da je igrao sve ostale, Đavo bi se rodio kao suma svega što je radio. Samo čekajte i vidite kako će mu se jednog dana biografija zvati.
“Crna mačka, beli mačor” – Dadan
Kruna Žikine karijere i posljednje veliko djelo Kusturičine karijere. Ovakvih reditelja i ovakvih filmova Žiki treba više i takvih mu zaista, iz dubine srca, želimo.
