“Zona mrtvih” (“The Dead Zone”), 1983.
Jedan od malobrojnih filmova adaptiranih iz Kingovih radova za koje se slobodno može reći da su bolji od knjige. Priča prati Johnnyja Smitha, koji nakon četiri i pol godine provedenih u komi, otkrije da posjeduje moć otkrivanja tajni koje ljudi sakrivaju tako što ih dodirne. Njegov zadatak postaje da pokuša uraditi atentat na predsjedničkog kandidata Grega Stillsona, jer je u svojoj viziji otkrio da će Greg, kada postane predsjednik, izazvati nuklearnu katastrofu.
Iako je scenarista promijenio veliki dio priče, film je samo dobio još veću dinamiku i napetost sa novim detaljima o glavnim likovima, a i nekim novim kojih nema u knjizi.
“Mizeri” (“Misery”), 1990.
Adaptacija istoimenog romana iz 1987, “Misery” je priča o Paulu Sheldonu, piscu poznate franšize o heroini Misery, koji doživi saobraćajnu nesreću i postane zatočenik psihološki poremećene Annie Wilkes, inače njegovog vjernog obožavatelja, koja ga tjera i fizički muči da završi franšizu po njenom ukusu.
Roman je mnogo napetiji nego film, zbog detaljno opisanih dojmova i tegoba kroz koje prolazi Paul, no ni film ne zaostaje u napetosti i uzbuđenjima. Scenarista je odlučio izostaviti određene detalje, ali je one koje je ostavio fenomenalno obradio, te ovaj film spada u onu grupu dobrih adaptacija.
“Kristin” (“Christine”), 1983.
Film je izašao iste godine kada i knjiga, a režiju potpisuje maestralni John Carpenter. Radnja se vrti oko Arnie Cunnighama, koji kupi polovno auto koje je bivši vlasnik nazvao “Christine”. No, ispada da Christine posjeduje sopstvenu volju i, kada grupa školskih nasilnika, ljuta na Arnieja, vandalizira i uništi auto, Christine se odluči osvetiti. Ali Christine ne staje samo na tome, nego pretvara Arnieja u svoga pijuna koji postane opsjednut njome.
Ovaj roman i film samo su dokaz da Stephen King može da napravi nevjerovatno uzbudljivu i zanimljivu radnju oko bilo kakvog motiva koji dođe u njegove ruke.
“Djeca kukuruza” (“Children of the Corn”), 1984.
Baziran na istoimenoj kratkoj priči, film govori o mladom paru, Vicky i Burtu, koji dolaze u mali grad Gaitlin, te otkrivaju kako je grad gotovo napušten. No kasnije otkriju mnogo strašniju istinu, kako u gradu žive samo djeca, koja su pobila sve odrasle, i koji služe božanstvu zvanom “Onaj koji hoda naprijed”.
Raditi film baziran na kratkoj priči umjesto na romanu, ostavlja prostora za manevrisanje i dopunjavanje radnje. Prema kritičarima, ovo je najbolja adaptacija od svih koje su rađene po nekoj od kratkih priča Stephena Kinga.
“Kudžo” (“Cujo”), 1983.
Nevjerovatno uzbudljiv roman je dobio dosta primjerenu adaptaciju. Film prikazuje kućnog ljubimca porodice Camber, koji u trčanju za zecom, bude ugrizen od strane bjesnilom zaraženog šišmiša. Cujo se također zarazi bjesnilom, a žrtve polako padaju, jedna po jedna.
Stephen King je, uzevši motiv bjesnilom zaraženog psa, time zaradio pažnju svih ljubitelja pasa, i napravivši sjajnu priču, briše granicu naučno-fantastičnog i realnog. Scenarista je izmijenio tek pojedine detalje, koji nisu naštetili kvaliteti radnje, te je time napravljen dosta dobar horor-triler.
“Dolores Klejborn” (“Dolores Claiborne”), 1995.
Stephen King je majstor za horore, to je svima jasno, i ne piše psihološke triler-drame često kao horore, ali kada napiše, to bude veliki hit. Tako je bilo i sa ovim romanom, objavljenim 1992. godine, koji je kasnije i adaptiran u film. Radnja se vrti oko Dolores Claiborne, koja je optužena za ubistvo starice koju je čuvala, ali iako svi dokazi upućuju na to, Dolores tvrdi da nije kriva. Paralelno s njenim pokušajima da dokaže svoju nevinost, na vidjelo će izaći i njena stravična prošlost, vezana za nasilnu smrt njenog supruga i zlostavljanu kćerku koju nije vidjela godinama.
Čitavih 300 stranica knjige su napisani kao monolog Dolores Claiborne, dok je film urađen na potpuno drukčiji način. Velika količina retrospektivnih flascbackova u filmu učinili su ga izuzetno napetim, a još detaljnije prikazana radnja nego u knjizi samo su pojačali dinamiku i intenzitet odvijanja radnje. I film i knjiga su umjetničko djelo za sebe.
