“Savršeni učenik” (“Apt Pupil”), 1988.
Još jedno djelo Stephena Kinga koje nema naučno-fantastičnih motiva i momenata, film govori o odnosu srednjoškolca Todda Bowdena, i bivšeg SS poručnika Kurta Dussandera, te njihovim doživljajima koji obojicu transformišu u zlikovce i osobe koje zbog svojih psihičkih poteškoća su spremni na razne postupke.
Scenarista se ovdje odlučio poigrati, izmijenivši neke dijelove radnje, izbacivši druge, i malo zamijenivši kraj, ali je dinamika i srž triler drame, kakvu je napravio King u romanu, ipak ostala na velikom nivou. Još jedan u nizu filmova koji se s pravom mogu nazvati kvalitetnom adaptacijom i kvalitetnim filmom.
“To” (“It”), mini-serija, 1990.
Ovaj roman je jedan od Kingovih najmaštovitijih i najoriginalnijih uradaka. Radnja prati sedam prijatelja, koji se u djetinjstvu susreću sa stvorenjem iz druge dimenzije, kojeg su prozvali kao “To”, i koje se vraća u njihovu dimenziju svakih 27 godina kako bi se hranilo ubijanjem djece. Knjiga je remek-djelo naučne fantastike, dok je serija, promijenivši neke ključne detalje, ipak naišla na različite i oprečne kritike. Serija sadrži dvije epizode u trajanju po sat i pol, i iako je daleko manjeg kvaliteta nego roman, ipak se može nazvati solidnom adaptacijom koju vrijedi pogledati.
Za septembar 2017. je najavljen i dugometražni film.
“Soba 1408” (“1408”), 2007.
Film je zasnovan na kratkoj priči Stephena Kinga, objavljenoj u audio-izdanju u kolekciji kratkih priča “Krv i dim” iz 1999. godine. Stephen King je ovdje još jednom dokazao svoju majstoriju u pisanju priča od kojih vas podilaze žmarci. Radnja se vrti oko Mikea Enslina, poznatog pisca horor priča, koji čuje za ukletu sobu broj 1408 u Dolphin Hotelu. Prema riječima direktora hotela, gospodina Olina, u sobi se dogodilo mnogo samoubistava, prirodnih smrti, ali i onih bizarnih. Iako ga gospodin Olin pokušava uvjeriti da u toj sobi nešto postoji, Mike Enslin ipak odluči provesti noć u njoj, nadajući se da će sakupiti dovoljno materijala za sljedeći roman. Ali, stvari polaze po zlu.
Scenaristi su se još jednom kockali sa svojom kreativnošću, izmijenivši poprilično mnogo važnih detalja iz originalne priče, i potpuno promijenivši kraj, ali priča iz filma ipak ostaje zastrašujuća i uzbudljiva.
“Groblje kućnih ljubimaca” (“Pet Sematary”), 1989.
Jedan od najstrašnijih, ako ne i najstrašniji Kingov roman. Njegova adaptacija je gotovo do kraja urađena po knjizi, i po mišljenjima kritičara, to je razlog za popriličan uspjeh kod kritike. Radnja prati porodicu Creed, oca Louisa, njegovu suprugu Rachel, i djecu Ellie i Gagea. Porodica se seli u mali grad Ludlow jer se Louis zaposlio kao direktor zdravstvenih usluga Univerziteta Maine. Louis upoznaje susjeda Juda, koji ga upozna sa opasnostima na koje porodica Creed treba da obrati pažnju. I film i knjiga su gotovo jednakog kvaliteta, sa sjajnom radnjom i maestralnom režijom, koju potpisuje Mary Lambert. Mary Lambert je režirala i nastavak, “Groblje kućnih ljubimaca 2”, koji nije nastavak Kingove priče, nego je djelo scenariste Richarda Outtena.
Iako možda izgleda kao lagan zadatak, ipak adaptacije Kingovih radova nije nešto što se treba olako shvatiti. U nastavku ćemo vam predstaviti i dva filma koji su naišli na negativne kritike publike.
“Zamka za snove” (“Dreamcatcher”), 2003.
Urađen po istoimenom romanu iz 2001, “Zamka za snove” govori o četiri prijatelja, koji odu na svoj uobičajen lovački izlet u planine, gdje imaju vikendicu. Ubrzo saznaju da se u njihovoj neposrednoj blizini američka vojska bori protiv invazije vanzemaljaca, a njih četvorica će uskoro postati vrlo važni u toj borbi. Film nije prošao očekivano kod publike, a razlozi za to su uglavnom slični od gledaoca do gledaoca. Velika većina izostavljenih dijelova, radnja i kraj su promijenjeni, te je to uticalo da publika i ne bude baš zadovoljna sa ovom adaptacijom.
“Mobilni telefon” (“Cell”), 2016.
Ovo je zaista najlošija adaptacija nekog Kingovog romana. Iako ima odličnu glumačku postavu, uključujući Johna Cusacka i Samuela L. Jacksona, ipak je film dočekan kao veoma loš i dosta slabašno urađen. Priča iz romana prati Claytona Ridella, koji bude svjedok nagle, neočekivane i zastrašujuće transformacije ljudi u neku vrstu zombija. Clayton otkriva da je uzrok to što je veliki elektromagnetni signal, zvani “Puls” poslan iz globalne mobilne mreže, te s time pretvorio svakog korisnika mobitela u nekontroliranog i poludjelog “zombija”. Roman je dočekan sa vrlo pozitivnim kritikama, ali je njegova adaptacija u film velik promašaj.
Romani Stephena Kinga obiluju sjajnim i preciznim naracijama, koje čitatelje privlači i zbog koje se njegove knjige i priče čitaju jako brzo i u jednom dahu. On kombinuje žanr horora, drame, misterije, trilera i SF-a, često i više žanrova u jednom romanu. Zbog velike koncentracije pozadinskih retrospektivnih priča koje često pomažu u upoznavanju kako glavnih tako i sporednih likova, nije lagan zadatak napraviti kvalitetnu adaptaciju i napisati kvalitetan scenario za film ili seriju. Svaki i najmanji detalj koji King navede u svom djelu je važan, značajan i presudan za radnju. Scenarista koji se lati posla da piše scenario po Kingovoj knjizi, mora da bude majstor u svom poslu, inače će detalji koji otpadnu prilikom selekcije naštetiti radnji u malom ili velikom značaju.
Kod zadnja dva navedena filma, najčešći prigovori su ti da su scenaristi i režiseri potpuno izmijenili poentu radnje time što su izbacivali određene dijelove i dodavali svoje, što vjerovatno čitaoci nisu očekivali, jer su radnjama koje je King napisao u romanu bili isuviše zadovoljni. Zaista, biti kreativan pri adaptiranju Kingovih djela može biti mač sa dvije oštrice, jer sa jedne strane imamo Kubrickovo “Isijavanje”, koje je, iako je radnja drukčija nego u romanu, ipak jedan vrhunski horor-triler, dok sa druge imamo “Zamku za snove”, kod kojeg je scenarista dosta omanuo u pokušavanju da izmijeni originalnu priču.
Ono što čini genijalnim Kingovo pisanje jeste njegova sposobnost da, inspirisan iz običnog i svakodnevnog događaja izgradi čitavu priču i učini je stravičnom, uzbudljivom i zanimljivom. Primjer za to je inspiracija za njegov prvijenac. King je u svojoj srednjoj školi upoznao dvije djevojke koje su bile predmet ismijavanja, i od kojih je King u svom romanu izgradio jednu djevojku koja se zbog tog svega osveti.
Još jedan primjer može biti i gradnja lika Jacka Torrancea iz “Isijavanja”, čiji su problemi s alkoholom zapravo inspirisani Kingovim problemima sa alkoholom.
Ali najstrašnija inspiracija proizilazi iz ličnih događaja. Događaji u “Groblju kućnih ljubimaca” su većinom inspirisani dešavanjima koje su proživjeli svi članovi njegove porodice, kada su živjeli u iznajmljenoj kući u gradu Orringtonu. Tu je njegova kćerka izgubila mačku koju je pregazio kamion, i tu je King zamalo izgubio sina zbog iste stvari. Potresni događaji su bili inspiracija za roman, i kada ga je završio, smatrao je da je previše zastrašujući i nije ga htio objaviti, ali je ponovo na scenu nastupila supruga Tabitha, nagovorivši ga da rukopis pošalje izdavaču.
