Filmski festival SXSW otvoren je premijerom Malikovog (Terrence Malick) novog filma “Song to Song”, a samog Malika, naravno, nije bilo na vidiku. On je čuven po svom skrivanju od oka javnosti, pa je godinama postao poput ugrožene vrste, nečeg osjetljivog na bliceve i dvocifrene količine očiju. Ipak, idućeg jutra, stidljivi reditelj se pridružio reditelju Ričardu Linklateru (Richard Linklater), koji je bio moderator i domaćin festivala, i glumcu Majklu Fasbenderu (Michael Fassbender), koji ima ulogu u “Song to Song”, u panel diskusiji o svom novom filmu i svom načinu stvaranja.
Na opšte iznenađenje, Malik je otvoreno i detaljno govorio o svom stvaralačkom procesu i o temama novog filma, posvećenog teksaškom gradu Ostinu, samom Teksasu i muzici – i Malik i Linklater su odrasli u Teksasu, gdje se i SXSW festival održava.
“Nemoguće je živjeti u Ostinu i izbjeći svu tu muziku”, rekao je reditelj, koji nakon dugo vremena pravi film koji nije smješten u dalju prošlost.
Dodao je da bio pomalo uplašen, jer je “poprilično teško projektovati se u sadašnjost”.
“Stvarajući savremeni film morate razmišljati o tome kakve vrste slika se ne koriste u marketingu, u reklamama… ali, ubrzo vidite da danas ima slika koliko i u prošlosti”, kazao je Malik.
Linklter, koji je dugogodišnji Malikov prijatelj, uporno se vraćao na temu Malikovog pronalaženja novog načina snimanja sa svoja tri posljednja djela: “To The Wonder”, “Knight of Cups” i “Song to Song”. Malik je potvrdio da traga za drugačijim procesom stvaranja filma, ali da je taj proces uglavnom određen novom tehnologijom.

“Danas možete snimiti brdo materijala za 40 dana”, kaže Malik i priznaje da je prva verzija filma “Song to Song” trajala osam sati.
“Trebalo nam je vremena da skratimo film na podnošljivu dužinu, jer smo imali dovoljno materijala da ispričamo priču iz različitih perspektiva”, dodao je.
Fasbender je dodao da je snimanje bilo toliko zahtjevno da ne bi mogao izdržati ni dan više, jer za razliku od normalnog filma ovdje nije bilo pauze i “recimo, ako se vozite do lokacije, sama vožnja tamo se snima i možda će biti dio filma”.
Diskusija se zatim fokusirala na Malikov način snimanja. Direktor fotografije Emanuel Lubecki (Emmanuel Lubezki) je Malika nazvao “apuntador”, što je naziv za čovjeka koji na snimanjima meksičkih serija obavještava ekipu šta će se iduće snimati. Ova opaska se odnosi da spontanost Malikovog procesa, na činjenicu da se ne drži ni rasporeda ni scenarija i da ne koristi knjigu snimanja.
“Ne mogu raditi stvari koje su previše isplanirane, ne mogu koristiti stvari poput knjige snimanja. Kada je sve previše isplanirano gubi se život”, rekao je Malik.

Fasbender je potvrdio ovu spontanost Malikovog procesa i dodao da je često frustrirajuća za glumce.
“U jednom trenutku, ja se ‘razbijam’ od glume. Onda se okrenem i vidim da Teri, umjesto mene, snima neku bubu”, obasnio je glumac.
Malik je dodao da je negativna strana takvog načina rada ta što montaža traje veoma dugo.
“Na kraju dana nikad ne znate šta ste tačno snimili. Zbog toga montaža traje dugo, pa stalno morate tražiti dodatnog strpljenja od studija i finansijera”, pojasnio je on.
Malik je otkrio da mu je inspiraciju za novi film dala jedna rečenica Virdžinije Vulf (Virginia Woolf). Vulfova je napisala: “Kako da nastavim dalje sad, rekla sam, bez sopstva, bez prisustva, bez vizije, kroz svijet bez težine, svijet bez iluzije”.
Malik je priznao da mu je namjera bila da sa “Song to Song” istraži moderno otuđenje i modernu prezasićenost stimulusima.
Nakon toga se vratio samom procesu stvaranja.
“Mislim da je cilj da se osjećate kao da gledate djeliće života (vaših likova), a to sve opet vodi do one izreke o tome kako ovaj život možete živjeti samo od jednog trenutka do drugog, od pjesme do pjesme, od poljupca do poljupca i pokušate stvarati različita raspoloženja, kao što je i Virdžinija Vulf u tom citatu rekla, “bez sopstva”… živjeti jednu želju do druge … to je teško saopštiti gledaocu i prenijeti na ekran, pa pokušavamo sa korišteljem mnoštva lokacija i mnoštva pjesama naći način da to izvedemo”, zaključio je Malik.
Izvor: IndieWire