Pogledao sam film drugi dan nakon svjetske premijere, ali mi je zato trebalo još deset dana da posložim utiske. Prilično konfuzno iskustvo da budem iskren, ali na prvu sam znao da film traje predugo. U to sam bio siguran. Zbunjenost je samo rasla svakim sljedećim danom, dok su objavljivane isključivo pozitivne recenzije sa svih strana, horski hvalospjevi kako je “Logan” “ozbiljan film”.
Ako se poredi s prethodnim “Vulverin” filmovima naravno da se vidi napredak, ali nećemo se lagati – to su bili ispodprosječno loši filmovi. Da se razumijemo, moja očekivanja su bila minimalna. Sve što sam htio da vidim je da li će iz trećeg pokušaja uspjeti snimiti dobar akcioni film sa Vulverinom. Ništa više. Marketing je obećavao to, ali nisam lud tri puta pasti na istu foru. Nisam im vjerovao ništa. I bio sam u pravu, jer treća sreća očigledno ne postoji… Barem ne u ovom slučaju.
Umjesto akcionog filma, dobili smo neku hibridnu dramu. Naime, 60 procenata filma je kvazi-porodična drama, pa tek onda imamo 20 procenata solidne akcije i ostatak filma koji je čista glupost. Scenario izgleda kao da ga uopšte nisu pisali ljudi, već da je marketinški tim uposlio vještačku inteligenciju koja je ispljunila algoritam, a onda je isti nasumično izbacivao sadržaje koje ljudi trenutno gotive. Ispitivanje tržišta je glavni ”kreativni” metod iza ovog filma.
Par riječi o toj priči. Tipični narativ o usamljenom, ostarjelom i ciničnom heroju, ali zatim izlazi iz “penzije” kako bi posljednji put pomogao onima u nevolji. To je preslikan sinopsis Istvudovog (Klint Eastwood) vestern remek-djela “Neoprostivo” (“Unforgiven”) iz 1992. godine. Zašto uopšte upoređivati ove filmove, kada “Logan” samo može pognuti glavu u takvoj konkurenciji. Nisam ja donio tu nesrećnu odluku, od samih glavnih aktera filma do svih tih pozitivnih recenzija poređenje s vesternom nije prestajalo. Ako su već postavili sebi nerealna očekivanja, onda ih treba i prozvati zbog istih.
Svima su puna usta kako je Logan “ubio” tipični superherojski film te da se radi o “ozbiljnom filmu”. Molim vas, ko ovdje koga laže? Zašto ovo nije tipična superherojština? Zato što nema stupidne scene nakon kraja filma (trend koji su započeli X-Men filmovi)? Umjesto toga dobili smo “scenu” prije početka filma. Revolucionarno, nema šta. Šta ćemo bez “nužnog” pojavljivanja Stena Lija (Stan Lee) u svim Marvelovim filmovima. Iznenađenje, Sten je isto u toj sceni prije filma. Jedina dobra stvar je što je Dedpul (Deadpool) rekao Stenu ono što sam mu i sam htio reći sve ove godine: “Začepi Sten!” Reći “scena”, takođe je upitno, jer se ne radi ni o čemu drugom, nego o reklami za “Deadpool 2”.
Zadržaću se na Dedpulu. Kao što su prošle godine svi vrištali kako je Dedpul unio novine u zamoreni žanr, ove godine je od istog studija došao Logan. Dedpulova novina je bila to što se radilo o romantičnoj komediji, koja je usput superherojsko smeće. Logan je, kao, drama, pa tek onda “X-Men” film. Odmah da vam kažem, draži mi je Dedpul (iako nemam neko naročito mišljenje o tom filmu), jer se ne shvata ozbiljno. Za razliku od Logana, koji je smrtno ozbiljan. Logan je drama, jer nema šarenih kostima i ostalih superherojskih klišea, nije radnja u svemiru ili paralelnoj dimenziji, već u Meksiku. Posebno je glupav taj migrantski podtekst priče, po kojoj mutanti bježe iz post-trampovske Amerike 2029. ili kada već, i putuju u obećanu zemlju slobode – Kanadu.
Dolazimo do još jednog holivudskog fetiša – maloljetne ubice. Nikada nisam razumio tu fiksaciju, ali trendovi su to šta su. Djevojčica, koja izgleda kao da nema ni deset godina, Loganov je klon i kolje istim noževima sve što sretne. Daleko je to od Leona Profesionalca i sličnih. Lično mi je bilo neugodno na par momenata u kakav kontekst hipernasilja su stavili malu djevojčicu. S njom je i uspostavljen taj usiljeni porodični odnos. Kao, to je Loganova kćerka i on se zbog nje upušta u posljednju avanturu. Obećanje road filma iz reklama je bilo ono što me i dovelo u kino. Ali, nažalost, film je prespor i traći vrijeme gledalaca sa (melo)dramskim scenama u kojima likovi samo sjede, pričaju i izgledaju tužno.
Primijetio sam da su se drugovi i drugarice u kinu baš smorili od filma. Napomenuo sam da predugo traje. Dva sata i dvadeset minuta predugo. Sa sobom sam poveo jednog uživaoca popkulturnog smeća i on je bio jedan od rijetkih koji je stvarno uživao u ovom filmu. Kao protivotrov, poveo sam i jednog prijatelja koji prezire superherojštinu. Sve vrijeme je pokazivao na imaginarni sat na ruci i nakon filma mi se povjerio da ništa gluplje odavno nije gledao. Posebno mu je bilo uvredljivo poređenje s vesternom.
Glavne loše kritike, ako ih uopšte i ima u moru recenzija na internetu, bile bi da je radnja filma skrpljena, posuđena iz hrpe drugih filmova. Dodao bih na to, da bude stvar još gora, da su scene ukradene iz loših filmova. Prepoznali smo “na prvu” scenu koja je “posuđena” iz “Univerzalnog vojnika” (“Universal Soldier”). Identična. Takođe, primijetio sam i prepisanu scenu iz najgoreg “Pobješnjelog Maksa” (”Mad Max: Beyond Thunderdome” iz 1985. godine), gdje junak sreće Petar Pan pleme. Dugokosog Mela su djeca ošišala, a bradatog starog Logana su djeca obrijala da liči na “ikoničnog” Vulverina kojeg svi znamo. Ako vam to zvuči kao ozbiljan film, onda smo stvarno u problemu.
Ima i kvazi-meta podtekst, a zbog kojeg su svi dobili orgazam iz nekog razloga. Logan drži X-Men strip i kaže kako su to gluposti i da je “pravi” svijet ozbiljniji i opasniji. To je ta kritika / dekonstrukcija superherojskog filma o kojoj svi govore? Ako jeste, nije ništa posebno. Nema baš previše smisla.
Bez previše kompjuterskih efekata, vješto zamaskiranih, jer su snimali na pravim lokacijama, uspjeli su napasti čula gledaoca. Neke su toliko sludili, da su uvjerili ljude da su gledali pravi film, ma šta to značilo. Daleko od toga. Moram vam priznati da mi je ovo još gore od tipične Disney Marvel formule superherojskog filma (koju ni ne gotivim previše). A najvjerovatnije da je ovo sljedeća velika stvar, novi trend. Superherojski filmovi, koji se toliko trude da ne budu superherojski filmovi. Jedino poređenje koje mi pada na pamet su vještački šećeri koji se stavljaju u sokove. Oni zavaraju mozak da misli da pije sok od narandže, a ne neke hemijske surogate. Tako nam i ovaj film sa svojom hibridnom strukturom i napadom na čula laže mozak da gledamo pravi film, a ne neku imitaciju filma.
“S” je za sranje, ne za spojlere. Na kraju filma (kao što je i pisalo na reklamnom posteru), Vulverin je umro. Spomenuću tužnjikavu scenu groba za koji se nadam da je nagrobna ploča cijelom serijalu. Deset filmova je bilo dovoljno (“Žikina dinastija” i “Policijska akademija” su barem znali kada stati). Ali i mi znamo odavno da superherojska smrt ne znači ništa. Profesor X je umro 2006. na velikom platnu, pa je mogao ponovo “umrijeti” i u “Loganu” ove godine. Ne, nećemo se otarasiti ovog serijala tako lako. Posebno dok ljudi plaču na “emotivne” momente koji nemaju trunke ljudskosti u sebi.
Superherojske filmove najviše volim porediti sa slatkišima. Neumjerenost ima svoju cijenu. Kao što vam od previše slatkiša propadnu zubi, tako vam od previše superherojskih filmova truli mozak.
