Film Mjesečina (“The Moonlight”) dobitnik je Zlatnog globusa za najbolju dramu, a ujedno i prvi LGBTQ film koji je osvojio Oscara za najbolji film godine. Barry Jenkins, redatelj i scenarist, inspiraciju je pronašao u dramskom komadu Na mjesečini crni dječaci dobijaju plavu boju (“In Moonlight Black Boys Look Blue”). Film je dobio i Oscara za najbolji adaptirani scenarij, kao i Oscara za najbolju mušku sporednu ulogu.
Ono što gledatelje privuče ovom filmu jest tematika. Život u getu je težak i zahtijeva čeličnost, manjak empatije, naročito kod pripadnika jačeg spola, pa između dva – tri dilanja i sakrivanja od policije, život postaje kompleksniji ako ste uz sve to homoseksualac, ta subverzija snage, to slabljenje čeličnosti, ta perverzija moći, ta slabost prirode – možete li išta drugo i značiti tim ljudima i tom okruženju, možete li preživjeti i ostati vi?
Film prati tri razdoblja života crnog gej dječaka, Chirona, u Miamiju. Prvo gledamo njegovo djetinjstvo u kojem manjka uzora i stabilnih odnosa pa mu tako Juan (Mahershala Ali), diler koji njegovoj majci prodaje drogu, postaje zamjenski otac. Nakon toga situacija se kreće u jedinom mogućem smjeru – gorem.
Kao tinejdžera (Ashton Sanders), vršnjaci ga zlostavljaju za vrijeme nastave, što opet upućuje koliko su djeca (ne)zaštićena u odgojno-obrazovnim ustanovama, ukoliko u bilo čemu odstupaju od „normalne” djece. U tom razdoblju Chiron doživljava prvo seksualno iskustvo, ni manje ni više nego sa prijateljem iz djetinjstva, Kevinom (Jharrel Jerome), ali se i prvi put usuđuje suprotstaviti ulozi koja mu je namijenjena, što naravno ne prolazi nekažnjeno. Kevinova uloga je od iznimne važnosti, naročito u ovome dijelu filma jer zahvaljujući njemu Chiron spoznaje svoju seksualnu orijentaciju, i kao takav se pokušava adaptirati u društvo no bezuspješno.
U trećem dijelu dolazi do potpunog preokreta, ali ovaj put je naglasak na publici koja mora izaći izvan svojih okvira, predodžbe i stereotipa koju možebitno mogu imati o homoseksualcima. Chiron (Trevante Rhodes) nije nikakav (naizgled) nježan muškarac, smušenog pogleda, niti „hoda kao curica.” On je nabildan muškarac, za zlatnim zubima i dosjeom u policiji, homoseksualac na kakvog gledatelji i nisu navikli. Upravo su iz tog razloga važni pojedini događaji iz pojedinih razdoblja Chironovog života.
Sudbina homoseksualaca koja je gledateljima poznata iz svakodnevnog života najavljena je na samom početku filma gdje susrećemo dječaka koji bježi od svojih vršnjaka, dok ga oni jure i nazivaju pogrdnim imenima; pederom (faggot) te on se skriva od samog sebe, skrivajući se od njih. Upravo je taj prizor slikovit prikaz svijesti koji homoseksualci imaju o sebi, ali i drugi o njima. U njegovom slučaju (homo)sekusalnost je nešto zbog čega osjeća osuđivanje i šikaniranje i prije nego što postane svjestan iste.
Upotreba simbola se nastavlja i kasnije kada Chironu (Alex Hibbert kao dječak Chiron) prijatelj Kevin (Jaden Piner) govori kako stvari funkcioniraju; ukoliko hoće da ga drugi dječaci ne zadirkuju, mora im se suprostaviti. Tada se dvojica dječaka počinju hrvati, ali u njihovom hrvanju nema ništa agresivno, nikakvog rivalstva, dapače, u ovoj sceni se osjeti privrženost između dječaka, što upućuje na kasniji odnos koji bi dječaci mogli imati. U prilog tome ide i scena koja se odvija netom nakon hrvanja; Chiron dolazi kući, priprema sebi kupku i obara glavu ka dole, u čemu je gledateljima već jasno kako dječak osjeća sram.
S druge strane, voda u filmu ne simbolizira samo čišćenje, nego i slobodu, duhovno ispunjenje. Kao u romanu Buđenje (“The Awakening”), Kate Chopin, u kojem glavna junakinja, Edna, u potrazi za slobodom, uči plivati, što simbolizira značajan pomak jer postaje svjesna svoga tijela tako što ga uči kontrolirati, tako i “Mjesečina” uzima plivanje kao simbol i to simbol istog značenja – ironično, Juan, koji Chirona uči plivati, je ista osoba koja njegovoj majci Pauli (Naomie Harris) prodaje drogu.
