Zora je mrtva
A i dan.
Osta još samo somotski Mjesec,
Dobro znan.
Inače, cijelog sam dana
Bio sam.
To je i više nego dosta
Da čovjek skoči s mosta.
A ja, uprkos zori,
Puštam ponoćnu lampu da gori.
Blago nasmiješena tvoja slika
Na namrštenom mome zidu još visi.
Niti mi smeta, niti me čika,
Samo je šteta
Što te sve teže vidim sada,
Sada, dok po njoj prašina pada,
A tvoja zaboravljena naušnica
Leži na podu, satima i satima,
Hladno suočena sa vratima,
Dok ja, uprkos zori,
Puštam ponoćnu lampu da gori.
