Mora da je bio neki stvarno divan san,
Kad tako divno počne dan.
U daljini zvona, zvuče kao Oda radosti,
Rublje sa balkona ima boje tvoje mladosti.
Al’ u tebi još je noć
Drukčija od drugih noći.
Sanjala si da si sretna,
Da si sretna.
Sanjala si da si sretna,
Da si sretna.
Gle kako mekan je zrak,
U njemu ostavljaš mirisan trag,
Osjećaš ljubav za sve što te pogledom prate.
Ti si osmijeh što korača pored Trešnjevačkog placa,
Tako jednostavna jesi da svi strahovi su smiješni…
A kraj, ništa ne predstavlja za te
I svako te,
Umjesto pozdrava,
Pita kad ćeš opet doći.
Sanjala si da si sretna…
