Vertigo comics i uticaj istog na američki strip je najlakše objasniti poređenjem s HBO produkcijom i njihovom transformacijom TV serija. Sadržaj za odrasle čitaoce, koji je donio nivo ozbiljnosti nikad ranije viđen u tom mediju.
Ranije sam pisao o britanskoj invaziji, momentu kada je veliki broj pisaca s ostrva našao posao u američkoj strip industriji, bez kog nikada ne bi došlo do stvaranja Vertigo podetikete DC stripova (DC Comics). Od 1993. godine imamo platformu za pričanje revolucionarnih priča, koje su promjenile popularnu kulturu.
U prethodnim kolumnama pisao sam o Čudovištu iz Močvare (Swamp Thing) i Džonu Konstantinu, prvim stripovima koji su nosili Vertigo etiketu. Ovu priliku bih iskoristio za predstavljanje stripova psihodeličnog Škota Granta Morisona (Grant Morrison), izdatih od strane Vertiga.
“Animal Man”
Grant Morison je nakon Mura (Alan Moore) i Gejmena (Neil Gaiman) najveća faca britanske invazije. Samoproglašeni je zakleti neprijatelj Alan Mura, ali to je priča za neku drugu priliku.
Njegov prvi angažman za izdavača DC je bio “Čovjek životinja”. Animal Men je trećerazredni DC lik, za kojeg niko nije mario dok ga Morison nije tranformisao u jednog od prvih postmodernih heroja. Ipak pričamo o superheroju iz šesdesetih, čija je supermoć da „posuđuje“ moći od životinja u svojoj blizini.
Novina je bila porodični život superheroja u predgrađu. Animal Men je bio gotovo prosječan građanin, kojeg je jedino izdvajala njegova borba za prava životinja. Obožavao sam epizode sa depresivnim Animal Menom, koji je sav u crnom, sve sa kožnoj jaknom, najavljujući Mračno ili Moderno doba stripa.
Za 26 epizoda (od 1988. do 1990), Morison je napravio pakao od života glavnog lika, sve sa revolucionarnim finalom, gdje Animal Men saznaje da je fiktivni strip lik (probija tzv. četvrti zid, gleda direktno u čitaoca) i upoznaje svog kreatora, Granta lično.
“Doom Patrol”
Ponovo imamo gotovo zaboravljen DC naslov, kojeg Grant Morison uzima 1989. i čini popularnim. “Doom Patrol” strip je nastao još 1963. godine i predstavio je svijetu “najčudnije heroje”.
Koncept je bio poprilično originalan za svoje vrijeme i pokazao nam je superheroje čije moći i fizički izgled plaše normalno građanstvo. Kada vam kažem da su imali vođu koji je bio intelektualac u kolicima, da su im neprijatelji bili Bratstvo Zla (slično Bratstvu Mutanata), poređenje s X-Menima ne pada teško. Samo s jednom razlikom – “Doom Patrol” je izašao nekoliko mjeseci prije “X-Mena”.
Marvelovi mutanti su takođe nosili etiketu “najčudnijih superheroja svih vremena”, s tim da nikad nisam mogao shvatiti ozbiljno njihovo “otpadništvo”, pošto su svi većinom bili mladi i zgodni. “Doom Patrol” se sastojao od pravih “otpadnika”, koje kad biste sreli na ulici, u najboljem slučaju biste okrenuli glavu od njih. Morison je bio prava osoba za povratak “Doom Patrola” i dao je sve od sebe da ih učini još čudnijim.
Ubacivati dadaističke ideje u superherojštinu je pošten eksperiment. Izdvojiću lik Lude Džejn (Crazy Jane), koju je Grant kreirao za ovaj serijal. Djevojka koja zbog dječije traume ima mentalni poremećaj s 64 podvojene ličnosti, od kojih svaka ima posebne supermoći. M. Night Shama-lama-ding-dong se može pojesti sa svojim prošlogodišnjim “Podijeljenim” (“Split”) pored ovakve premise.
