Split je 24. aprila bio pod policijskom opsadom. Organi reda su jedva spriječili sukob dvije grupe posjetilaca. Palo je mnoštvo teških riječi, uvreda, prijetnji. Stakla su razbijana, ljudi izbacivani. Situacija se smirila tek nakon nekoliko časova.
Ne, nisu igrali Hajduk i Dinamo, već je igrana predstava Olivera Frljića. Ambijent koji je i za turnir u baloti prirodniji nego za pozorište, ipak, nije ništa novo. U pitanju je bila predstava “Naše nasilje i vaše nasilje”, koja je pola godine ranije skidana pa vraćana na repertoar sarajevskog festivala MESS iz sličnih razloga.
Međutim, nije Frljić jedini koji u posljednjih nekoliko godina diže prašinu sa “dasaka koje život znače”. U njegovom društvu nalaze se još neka velika imena i zanimljive zamisli koje su (ne)opravdano označavane kontroverznima ili neopravdano zabranjivane.
“Prokletstvo”, Oliver Frljić
Prije nego što pređemo na druge, red je da posvetimo još koji red samom Frljiću. Iako bi se cijeli članak sa i više od 12 tačaka mogao posvetiti njegovim djelima, ovaj put ćemo pomenuti samo “Prokletstvo”, do aprila najaktuelniju pozorišnu temu.
U pitanju je predstava rađena po djelu Poljaka Stanislava Vispjanskog (Stanislaw Wyspianski), koja se bavi vezom poljskog društva i katoličke crkve. Sam pomen scene u kojoj glumica simulira oralni seks sa statuom preminulog Jovana Pavla II bio je dovoljan da na premijeru u Varšavi, održanu nekoliko dana prije splitskih nereda, umaršira grupa desničara i sukobi se sa policijom, uz dimne bombe i desničarske parole.
Scene viđene u Splitu za iskusnog su Frljića, stoga, bile samo malo vjetrovitiji piknik.
“Elementarne čestice”, Ivica Buljan
Takođe na jugu, ali u Dubrovniku i prije dvije godine, Ivica Buljan je isto tako posmatrao kako publika na njegovu predstavu ulazi nakon policijske provjere. Razlog je bila predstava postavljena prema knjizi kontroverznog francuskog pisca Mišela Uelbeka (Michelle Houellebecq).
Sama sadržina romana, ali i najava da će on biti pretočen u sirov i brutalan scenski prikaz, sa mnogo nasilja i golotinje, bili su dovoljni da crkvene i svjetovne vlasti postave pitanje bezbjednosti od terorizma. Rezultat je bilo opsadno stanje pred premijeru, ogromna reklama za komad i podijeljene kritike nakon njegovog dugo najavljivanog izvođenja.
“Beton mahala”, Branislav Trifunović i Rifat Rifatović
Zabave ima i istočnije, a jedan od dokaza je “Beton mahala”, predstava koja je sporna čak i u mjeri da više niko nije siguran da li je zaista zabranjena ili nije. U pitanju je djelo koje na sceni već dvije godine okuplja osam mladih Novopazaraca, članova trupe Joj, evo ih ovi. Tema o kojoj oni diskutuju i pjevaju su, pomalo očekivano, međunacionalni odnosi u njihovom gradu.
I ništa ne bi bilo neobično da se u medijima nije zavrtjela priča o tome kako “Beton mahala” može da nastupa svugdje sem u Novom Pazaru. U matičnom gradu su izvedene premijera i prva repriza, i tu se stalo. Zbog represije i cenzure, kažu autori; zbog nezainteresovanosti autora, tvrde lokalne kulturne institucije. A dok traje pat pozicija kod kuće, predstava uspješno kruži regijom.
“Dogvil”, Kokan Mladenović
Prije nego što je postao autor kontroverzne predstave, mlađi Trifunović je bio glavni glumac jedne takve. Kao da “Dogvil” (“Dogville”) nije dovoljno “na nož” sam po sebi, Mladenović je u Fon Trirovo (Lars von Trier) djelo udrobio i mnogo lokalnih društvenih i političkih poruka.
One su uglavnom sadržane u originalnom soundtreku, sačinjenom od angažovanih Mladenovićevih stihova i odlične muzičke podloge grupe Vroom. Voda se ustalasala i prije premijere, jer je od javnosti traženo da dostavlja svoje video-radove na teme poput “Ubij pedera!” i “Nasilje nad ženama”. Zanimljivim konceptom i zaoštravanjem već oštrih bodlji, “Dogvil” je uspješno bockao publiku gdje god je stigao i sebi izbušio prostor na regionalnoj sceni.
