Ljeto je vrijeme kada se mama obuče u ludilo. Volim njezino ludilo. Volim što tada plešemo bose i otvaramo oba balkona da susjedi čuju moju glazbu. Moja joj glazba tada ne smeta, ne smeta joj svijet i ne smetaju joj ljudi.
Ponekad nam na večere dolaze ljudi koji mi govore o knjigama, ponekad su to ljudi koji nisu pročitali niti jednu. Sanja je uvijek tu. Ona se brine da naučim prave stvari. Daje mi svoje CD–e, priča mi o vremenima u kojima sam uvijek htjela živjeti. Od nje uzimam čudne haljine zbog kojih se ljudi okreću za mnom na ulici. Zbog nje se osjećam posebno i ona je ta koja je mojoj majci pomogla da se nosi s tinejdžericom koja je htjela promijeniti svijet.
“20th Century Women” odveo me je u vrijeme u kojem sam trebala odrastati i sjetio me na priče kojima sam se rijetko vraćala.
Nalazimo se u Santa Barbari, 1979. je godina. Ovaj je film prekrasna priča o odrastanju tinejdžera i trudu njegove majke da mu život učini što lakšim. Jamie (Lucas Jade Zumann) i njegova majka Dorothea (Annette Bening) žive u prostranoj kući s dvoje podstanara. On odrasta bez oca, a njegova se majka boji kako mu nije dovoljno dobar vodič. Kako bi svoje strahove poslala na počinak, Dorothea odluči potražiti pomoć svoje stanarke Abbie (Greta Gerwig) i Jamiejeve najbolje prijateljice Julie (Elle Fanning).
Julie već puši cigarete, pije alkohol i noću se iskrada iz kuće kako bi vrijeme provodila s dečkima koji je ne poštuju. Abbie je osoba kakvu bi svatko poželio u životu. Ona zna za dobre bendove, knjige i zahvaljujući njoj Džejmi proživljava prave avanture. Drugi podstanar, William (Billy Crudup), mehaničar je čiji hobiji i način govora spadaju u neka druga vremena.
Ovaj će film pomoću svojih dijaloga, likova i glazbe iz vas izvući predivne misli, zaključke, ali i pitanja.
Mike Mills odličan je redatelj i scenarist, i nije ni čudo što je upravo ovaj film nominiran za Oskara za najbolji originalni scenarij. No, u ovu sam priču uletjela sasvim slučajno, ne znajući da on stoji iza nje. Njegova prijašnja dva ostvarenja, “Beginners” i “Thumbsucker”, filmovi su kojima se uvijek rado vraćam.
Ova priča, kao i Oskarom nagrađeni “Beginners”, prikazuje odnos jedne obitelji. Prikazuje avanture i teškoće kroz koje prolazi Dorotea, dok svog sina pokušava dovesti na pravi put i biti mu najbolji prijatelj i podrška. “20th Century Women” prikaz je jednog prijelaznog razdoblja, njegovi su likovi ekscentrični, ali nimalo naporni. Likovi su to s kojima se želiš upustiti u priču i s kojima želiš otkrivati svijet.
Dorothea je osoba koja pažljivo sluša svoje sugovornike i pokušava shvatiti svaki njihov pokret. Kada pita Abbie i Julie da joj pomognu u odgoju njezina sina, ona dobro zna što radi. Sigurna je da Jamieju ne treba figura muškarca u životu, jer zna da je okružen snažnim ženama. No, unatoč tome što je snaga njihova zajednička osobina, u filmu nisu izostavljene njihove mane i strahovi koji su dokaz da su i one samo ljudi.
Julie ima problem sa samopoštovanjem i glasno priča o svim svojim avanturama, na koje nije ponosna. Abbie je nekada živjela u Njujorku, a zbog bolesti dolazi u Santa Barbaru i, iako zna da je drugačija i (na neki način) bolja od njezinih sugrađana, ne krije to da je ponekad izgubljena i nesretna.
Osim što ćete se u ovom filmu susresti s izvrsnim glumcima i glumom, ovaj će vam film prikazati život bez cenzure i provest će vas kroz pitanja o odgoju, odnosu muškaraca i žena, te životnoj sreći i ispunjenosti.
Dok gledam i slušam Jamiejevu majku, dok sudjelujem u njihovim večerama i uživam u njihovim dijalozima, jasno vidim vlastitu majku. Sjetim se naših večera, mirisa crvene juhe i toga što nije vidjela problem u tome da joj kćerka ode s irokezom u školu. Često sam se pravila da nije bolesna, da se jednostavno rodila tako vesela i druželjubiva, i da nikada neće skinuti te slojeve ludila sa sebe i ogrnuti se u tugu.
Dok gledam kako njegova majka pomišlja da gubi svoga sina, pitam se je li se moja ikada osjećala tako? Neizmjerno sam tužna što je otišla kada mi je bilo samo 17, i što joj nisam stigla reći neke stvari koje znam danas.
A što to danas znam? Znam da bih se danas bolje nosila s njezinim demonima, a tugu bih lako skidala s njezinog tijela. Znam da ću svoje dijete odgajati kao što je ona odgajala mene. Znam da će ono imati svoju Sanju, svoju Abbie i sve potrebno da postane čovjek čije će riječi mijenjati svijet. Znam da ćemo ljeti plesati bosi i glazbu puštati glasno, da nas čuju susjedi.
Znam da ćemo miris crvene juhe povezivati sa srećom, a za našim će stolom sjediti ljudi o kojima ćemo pisati priče.
