Sting je u prošlom Hladnom Ratu pjevao da “i oni (Rusi) vole svoju djecu”. To je bio njegov skromni pokušaj da se pronađe razumijevanje u istorijskom periodu punom nepovjerenja, nedostatka tolerancije i, jednostavno, zdravog razuma (sjenka nuklearnog uništenja).
Bilo je to davne 1985. godine. Danas, kulturološko razumijevanje (razmjena) ima oblik superherojskog spektakla, tako da bi Sting pjevao da oni takođe imaju mutirane degenerike baš kao i mi (zapadni svijet).
Ako se pitate o čemu ovaj idiot brblja, ne brinite se, pišem o ruskom superherojskom filmu “Zaštitnici” (“Защитники”, 2017).
Rusi, kao i ostatak planete, uživaju u eksploziji superherojskih filmova. Trend je toliko nezaustavljiv, da su odlučili snimiti vlastiti. Zaštitnici su naslijedstvo Hladnog rata, proizvod vojnog projekta Patriot, sličnog Oružju Iks iz “X Men” franšize (takođe tajni projekt, koji nam je “poklonio” Vulverina i Dedpula, između ostalih).
Kada se novovjekovna Rusija nađe u opasnosti, Zaštitnici, zaboravljeni od ostatka svijeta, se vraćaju u akciju da spasu otadžbinu. To vam je sinopsis u najkraćim crtama.
Na prvu, ne razlikuje se mnogo od tipične superherojske priče. Ono što nam film novo donosi su autohtoni likovi sa područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Svaki od četiri glavna lika je predstavnik jedne od etničkih grupa bivše im zajedničke države.
Prvog heroja zatičemo u pravoslavnom manastiru. Ime mu je Ler, iliti na jermenskom Planina. Slijedeći je Ursus, čovjek-medvjed iz Sibira. Takođe, imamo Kana iz Kazahstana, koji nosi dva divovska srpa s kojima siječe sve što mu se nađe na putu. Zadnja, ali ništa manje važna, je prekrasna Ksenia iz Moskve, koja može biti nevidljiva i hoda po vodi.
Likovi su najzanimljiviji dio filma, i on nam čak u par navrata nudi dio njihove prošlosti, lične drame koja doprinosi karakterizaciji istih tih likova. Koliko sam shvatio, Zaštitnici su gotovo besmrtni. Prošlo je mnogo od Hladnog rata, a oni i dalje mladoliko izgledaju. Ali, u slučaju Jermenca Lera možemo naslutiti da besmrtnost nije pretjerano praktična stvar, dok heroj oplakuje izgubljenu porodicu.
Vojna organizacija Patriot je pandan Marvelovom “Šildu” (“S.H.I.E.L.D.”), s tim da ima više ženskih članova u svojim redovima, što nikada nije loša stvar, jer možemo vidjeti mnogo lijepih, mladih Ruskinja.
Akcija je odlično odrađena. Vidjeti medvjeda sa ogromnom mašinkom je dobra zabava, ako mene pitate. Uništenje Moskve pri kulminaciji filma nije ništa manje impresivno od holivudskih primjera. Tek kada uporedimo budžete filmova biće nam jasno da su “Zaštitnici” uspjeh. Sa više nego skromnim budžetom od 330 miliona rublji (otprilike 5 miliona dolara) snimili su spektakl. Posebno kada se ta cifra uporedi sa američkim superherojskim filmovima, koji prosječno koštaju nekih tričavih 200 miliona $$$.
“Osvetnici 2” (“Avengers: Age of Ultron”) je bio najgledaniji film u Rusiji 2015. godine. Po takvoj reakciji možemo shvatiti da im se svidjela priča o intervenciji u istočnoevropskoj državi. Meni je lično bilo neugodno dok sam gledao grad u kojem su svi natpisi na ćirilici i koji je doslovno bio istrgnut komad (suverene?) teritorije. Radnja je bila u izmišljenoj državi Sokovii (Sokovia, anagram za Kosovo?!).
Sigurno se pitate da li se autor izgubio u digresiji ili teoriji urote, ali pratite me. “Osvetnici 2” su izašli nedugo nakon početka ukrajinske krize, i nije uopšte važno na koji narativ ste preplaćeni, jedan od ključnih momenata te priče je Krim. “Zaštitnici” su dijelom snimani na Krimskom poluostrvu.
Ono što me je iznenadilo jest recepcija filma na domaćem tržištu. Sami Rusi nisu bili zadovoljni “Zaštitnicima”, i nakon par dana od premijere, film je financijski propao.
Internacionalne recenzije, ako ih uopšte i ima, većinom su negativne. Ne sporim mane filma, ali me iznenađuje surovost kritičara. Iste te klišee ne bi ni spomenuli da je u pitanju Dizni Marvel proizvod. Bio sam gotovo spreman da sve pripišem histeriji novog Hladnog rata i rastućoj rusofobiji, kad ono ni sami Rusi neće da gledaju ovaj film.
Pravo pitanje je da li je film stvarno toliko loš? Mislim da je fer porediti ga sa Fox-ovom produkcijom, oni imaju skromnije budžete od Diznijevih filmova. Pravo poređenje je Fox-ova “Fantastična četvorka” (“Fantastic Four”).
Ni nakon desetak godina i tri pokušaja nisu uspjeli snimiti dobar (uspješan) film. “Zaštitnici” su veoma slični “Fantastic Four” filmovima, ne samo zbog četiri glavna heroja (ženski lik koji je nevidljiv). S jednom bitnom razlikom, htio bih naglasiti – “Zaštitnici” su zabavno iskustvo i čak nešto (relativno) novo u ovom podžanru.
Ali, sa katastrofom na boks ofisu, u današnjem svijetu to znači siguran kraj za bilo koji film.
Ili možda ne? Ako se pitate otkud nam toliki nastavci “Transformers” serijala, uperiću prstom u pravom smjeru. Kinesko tržište je toliko moćno da pozitivna recepcija kod njih može obezbijediti siguran nastavak. Nisu “Tranformers” jedini slučaj. Još jedan film sa divovskim robotima, “Pacific Rim”, je loše prošao u globalnoj distribuciji, ali uspijeh na kineskom tržištu je osigurao nastavak.
Uz sve očigledne mane, i dalje preporučujem ovaj film. Relativno je kratak (osamdesetak minuta) i neće vam oduzeti previše vremena ako odlučite posvetiti svoju pažnju. Ovaj podžanr je poprilično ograničen u startu (slično vesternu, postoje samo određene priče, koje se ponavljaju iznova i iznova). Možda je ovo način da ispričaju neke nove (svježe) priče.
Dok god ne shvatate pretjerano ozbiljno ovakve sadržaje, fino ćete se provesti.
