“Čuvari galaksije” su se vratili. Isto tako smotano kao što sam se ja onomad vratila u kino salu da pogledam post-kredit scenu, tačnije scene, u nadi da će mi ostati nešto o čemu bih mogla razmišljati do sljedećeg nastavka, međutim već sam je zaboravila. Nema veze, sigurna sam da ću opet pogledati film.
Pitam se zašto uvijek, ili većinom, nastavci filmova o superherojima imaju predispoziciju da su lošiji (čast izuzecima, svaki dio Nolanovog “Betmena” je savršen)? Jel to možda zato što nakon prvog pogledanog djela, obično veoma uspješnog na kino kasama, imamo velika očekivanja za sve koje slijede nakon toga? Pa onda kažemo “ma nije kao prvi”, a u stvari je možda podjednako dobar, ako ne čak i bolji. Ili se zbunimo zbog broja nastavaka, pa više ne znamo je li riječ o mladom profesoru Iks ili njegovoj starijoj varijanti?
U ovom slučaju je drugi dio definitivno lošiji nego prvi. Možda je to zbog toga što režiser Džejms Gan (James Gunn) pokušava nazor ostaviti dojam da se ovdje ne radi o klasičnom filmu o superherojima.
Sa prvim “Gardijensima” mu je uspjelo pravo iznenađenje. Ekipa oko Kvila (Chris Pratt) je dobro predstavljena kao autsajderska u svijetu superheroja, nije morao ništa nazor. Unio je opuštenost u uštogljenost i tamu koje su neki heroji do tada nosili sa sobom. U vidu kičaste muzike i šarenila. Postavio je podlogu za malo “drugačije” superherojske filmove kao što je “Deadpool”.
Prvi dio jedinstvenim čini šarmantna hemija pet glavnih likova kada su skupa. Za pravljenje drugog dijela, režiser je probao drugi recept, a to je razdvojiti sastojke. Tako je svako od likova zasebno dobio svoje vrijeme na velikom ekranu. Pa imamo Kvila i njegovog oca Ega (Kurt Russell, čovjek planeta), koji ih izvuče iz opasne situacije u koju ih je doveo rakun, ukravši bateriju iz čiste dosade, i to od naroda koji izgleda kao pozlaćene manekenke i koji ima, u najanju ruku, čudan reproduktivan sistem.
Gamorina (Zoe Saldana) priča se ogleda u poboljšanju lošeg sestrinskog odnosa sa Nebulom, koju je, izgleda, režiser vratio samo da bi Gamora imala šta da radi. Tu je i Jondu (odlični Michael Rooker), otkačeni lovac na glave i kradljivac, koji se nađe u pobuni zajedno sa Roketom (kojem opet glas daje Bradley Cooper). Ova kombinacija zauzima i najbolji dio filma, u kojem jedan od njih dvojice na kraju ispada pravi junak.
I na kraju, Draks (Dave Bautista) sa Mantis, pomoćnicom Kvilovog oca, sa čudnim pipcima na glavi i, kako ona kaže, osjećajem za emocije. Sve ove radnje u jednom filmu su pomalo previše. Iako iz toga proizilaze nove konstelacije figura, ipak su njihovi porodični problemi nezanimljivi, u poređenju sa problemima spašavanja svijeta.
Početak filma je jedna velika akcija. U stvari, početak je opet, kako je to sada moderno, jedna credit scena, gdje saznamo kako je Kvilov otac upoznao njegovu majku, i to sve sa super isfeniranom kosom. Eh, onda počinje borba, koju baš i ne vidimo jer je u fokusu Bejbi Grut (Vin Disel-ovo “I am Groot”) i njegovo plesanje. Sve je to slatko, ali i slatko dosadi.
Zatim svako dobije svoje radnje u filmu, za koje smo rekli da su suvišne. Veći dio dvice je ponavljanje stilskih sredstava kao u prvencu, samo više puta mulitplicirano i puno, puno šarenije. I da ne zaboravimo – ovaj put je tu i Silvester Stalone (Sylvester Stallone).
Sve ovo ne mora da žnači da film nije jedna velika zabava. Naprotiv, barem ukoliko zanemarimo gegove Draksa, jer koliko će vam biti oni smiješni zavisi od toga kakav smisao za humor imate, pošto nekad ne upale baš svi slepstik komentari. Ali, to sve brzo zaboravimo, jer na scenu dođje mali Grut.
A “Čuvari galaksije” su nam i previše dragi da bi im nešto zamjerili, pa tako i ovaj prosječno dobar film. Možda slijedeći put budu bolji. Treća sreća.
