U Holivudu možete biti svašta, al’ baš svašta – najlakše ništa. Od onih nekoliko poslova koji će vam dati taj glamur srebrnog ekrana, vožnje u limuzinama i prevelike kuće po brdima ispod i oko Holivud znaka, do preodgovorne funkcije saobraćajca unutar jednog od teritorijalno nateklih filmskih studija.
Među neglamuroznim profesijama je definitivno i distributerska. Kupiti završen film, montirati trejlere, reklamirati, staviti film u bioskope, ili ga iz prve šutnuti na DVD, ili VOD – to je taj neuzbudljivi slijed događaja kojima upravlja jedna distributerska kompanija.
Kako kome, reklo bi se, jer izuzetaka ovoj neuzbudljivosti svakako ima. Miramax je ime koje je devedesetih podiglo dosta prašine, kada je stalo iza do tada nepoznatih – Kventina Tarantina (Quentin Tarantino) i Stivena Soderberga (Steven Soderbergh) i poistovijetilo se sa nezavisnom hit scenom sa početka dekade.
Tu su i podetikete velikih studija, poput Fox Serachlight, koje su do Oskara i ozbiljne kinte vodili “12 godina ropstva” (“12 Years a Slave”) i “Birdman”. Ali, na kraju dana, distribucija je kao vodoinstalacija: nevidljiva, neprimjetna i pomenuta samo kad omane.
Baš zato je svakom iole redovnom gledaocu filma moralo biti neobično uporno iskakanje logotipa A24, i to na hitovima poput Korinovih (Harmony Korine) “Spring Brakers”, Sofijinog (Sofia Coppola) “Bling Ring”, Andreinog (Andrea Arnold) “American Honey”, pa SF hita “Ex- Machina”, horor hita “The VVitch”, Lantimosovog (Yorgos Lanthimos) “Lobster” , oskarovca “Moonlight”, kultnog horora “Midsomar” ili odlične drame sa Adamom Sendlerom u glavnoj ulozi “Uncut Gems”
I ne radi se samo o tome da jedan mlad distributer ima nevjerovatan filmski ukus, već i o tome da oni ove filmove nisu promovisali uz uzdah i slijeganje ramena, kakvo se očekuje pod teretom slabo profitabilnih indi filmića o kakvima je ovdje riječ, već sa stilom i inovacijom dostojnih velikanima – neonske reklame, gerila marketing, pa i oskarovske kampanje (što je bio slučaj sa Harmonijevim “Spring Brakers”). I na sve to, sjedište kompanije ne da nije u Los Anđelesu, već nije ni u komšiluku – malo je dalje, na istoku, u državi Njujork, u gradu Njujorku.
Trojac osnivača kompanije – Danijel Kac (Daniel Katz), Dejvid Fenkel (David Fenkel), Džon Hodžis (John Hodges) – i sami su neobična grupica ljudi. Dugogodišnji poznanici, sva trojica Njujorčani, odlučili su se na osnivanje kompanije iz prostog razloga – primijetili su zjapeći prostor koji je nastao između nezavisnih devedesetih i blokbasterskih dvije hiljade i nekih.
Nakon ere Tarantina, Soderberga i Džounza, nakon eknomske katastrofe, nakon ukidanja čitave srednje klase filmova i podjele svijeta na VOD filmove (Video on demand) i “Osvetnike” (“Avengers”), postalo je očito da je sav prostor između, jedini u kojem mogu opstati reditelji koje volimo zvati nezavisnim ili indi, ostao nezastupljen, sam, i slobodan za osvajanje.
Od preskromnih početaka, u jednoj njujorškoj kancelariji, trojac je ubrzo potpisivao ugovore za filmovima koje danas poistovjećujemo sa novim, uzbudljivim, pa i nezavisnim. I kratak je period između “Spring Breakers” i “Mjesečine” – svega četiri godine. Kratak je to put od prvobitnih uspjeha i Oskara za najbolji film. Toliko kratak put govori samo u prilog onoj najglupljoj floskuli po kojoj se vizija računa, a ne mišićna masa. Kac, Fenkerl i Hodžis su ponudili jednostavno neodoljiv uslov: razumijevanje.
Iako i to zvuči kao floskula, puko razumijevanje je najteža stvar za dobijanje u svijetu filmske distribucije – samo se sjetite mora kvalitetnih filmova koji su pali, potonuli, umrli i trulili samo zbog pogrešnog imidža, tajminga, nenadahnutosti ili puke ljenosti zastupnika (“Klub boraca” je najbolji primjer).
Zato, kada filmadžiji ponudite razumijevanje, kada ste i sami dio mentaliteta koji promovišete filmovima u svojoj distribuciji, vi, u stvari, poklanjate nevjerovatan poklon: priliku da se pokaže.
Tako je A24 postao mjesto hodočašća za reditelje kao što su Lantimos, Glejzer, Egers, Arnold, i mjesto na koje glumci, poput Roberta Patisona (Robert Pattinson) i Skarlet Johanson (Scarlett Johansson), idu da budu dio malih, pametnih filmova, nakon onog sigurnog blokbastera na kojem zarađuju penziju.
Ali, priča nije stala tu. “Mjesečina” je bila prva originalna produkcija kompanije A24. Tako je – prva originalna produkcija. To znači da ih je isto razumijevanje dovelo od jako kul distributera do jako kul, Oskarom nagrađenih, producenata – za samo nekoliko godina. Od tada do danas ne staju da rade ono što najbolje znaju, prave male filmove sa velikim pričama.
