Suvid Data (Souvid Data) je bio nova fotografska zvijezda. Talentovani foto-reporter bavio se tabu temama, stvarao impresivne fotografije o kojima se naširoko diskutovalo i za to bio obasipan novcem iz raznih fondova. A onda se otkrilo da je – običan prevarant.
Priča o Dati, bila je jedna od najaktuelnijih u svijetu fotografije, ujedno je i priča o dva najveća etička pitanja sa kojima se ova umjetnost danas susreće. I o potpunoj nespremnosti fotografske zajednice da nađe odgovore na njih.
Kako se strmoglavo srušila jedna mlada zvijezda?
Suvid Data je rođen 1990. godine u Mumbaju, a odrastao u Londonu. Studirao je političke i pravne nauke, i bavio se fotografijom. Planeta je za njega saznala 2015. godine, kada je radio na priči “U sjenkama Kalkute” o seksualnim radnicama ovog grada – i objavio fotografiju silovanja jedne 16-godišnjakinje. (Da, dobro ste pročitali. Malo više o ovoj temi ispod.)
Za ovaj serijal, mladi fotograf je dobio svu pažnju medija i najveća strukovna priznanja. Iste godine kada su fotografije objavljene, Data je dobio nagradu Getty Images granta za editorijalnu fotografiju, te dvije Magnumove nagrade. Potom su priznanja potrčali da uruče i Pulitzer Center, Alexia Foundation, Visura Photojournalism Grant… Časopis Time je procijenio kako je Data iz raznih izvora prikupio oko 30.000 dolara, samo na ime nagrada.
Njegova već pomenuta najspornija fotografija korištena je kao jedna od promotivnih za prošlogodišnje izdanje prestižnog foto-takmičenja koje organizuju LensCulture i Magnum. (I to ste dobro pročitali, i o tome više ispod.)
A onda se Datina slava rasprsla poput balona od sapunice. Magazin PetaPixel objavio je članak o tome da su neki Datini radovi – (djelimični) plagijati.
Konkretno, fotografija iznad. Na njoj je prikazana izvjesna Radika (Radhika), 17-godišnja prostitutka iz Kalkute. Data ju je upoznao tokom svog istraživanja i želio da je fotografiše zajedno sa njenom “mentorkom” Asmom. Međutim, Asma nije željela pred kameru.
Tada se mombajski fotograf poslužio “trikom” – izrezao je upečatljivo lice sa fotografije koju je sedamdesetih prošlog vijeka načinila Amerikanka Meri Elen Mark (Mary Ellen Mark) i uklopio ga u svoj kadar.
Manipulacija nije ništa novo u savremenoj, digitalnoj fotografiji. Štaviše, široko je prihvaćena, ali mnogi konkursi i takmičenja postavljaju granice koje autori ne smiju da pređu. Međutim, Data je uredno ovu fotografiju koristio kao dio svog potpuno autorskog portfolija, a da stvar bude gora, ni originalnu autorku nije upoznao sa time da uzima dio njenog djela.
Datini finansijeri su, kao nekada da ih uruče, sada potrčali da povuku svoje nagrade i prekinu grantove kojima i dalje podržavaju njegov rad, a LensCulture je zacrnio njegovu fotografiju u kampanji. I Data je potrčao, da se pospe pepelom, izvini i prizna da otkrivena fotografija nije jedina kojom je manipulisao i na koju je dodavao tuđe elemente, tvrdeći da je to činio na svojim počecima i davno napustio takvu praksu.
Nakon što su prošli prvi talasi šokova i izvinjenja, foto-svijet je suočen sa jednim velikim pitanjem – koliko je još neotkrivenih “suvida data”? Granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog dorađivanja očigledno teško uviđaju i najstručniji fotografi, a mehanizmi otkrivanja manipulisanih fotografija ispostavljaju se nedovoljno dobri i svode na časnu riječ autora.
“Zgađen sam količinom prevara i neetičkog ponašanja u foto-reporterskoj industriji. Je li to odraz očaja našeg vremena, nehumano rivalstvo koje navodi toliko mladih fotografa na jurenje uspjeha ili samo nekoliko loših pojedinaca u grupi posvećenih profesionalaca”, zapitao se Ed Kaši (Ed Kashi), fotograf National Geographic-a, u razgovoru za The Wire.
Kako je Data uopšte postao zvijezda?
Dok se jedna polovina fotografske javnosti bavi pitanjem plagijata, druga je postojeću situaciju iskoristila da postavi još jedno goruće etičko pitanje – gdje je granica između izvještavanja o lošim stvarima i učešća u njima?
I tu se vraćamo na početak priče, fotografiju napastvovanja 16-godišnje prostitutke nadimka Beauty od strane pijanog muškarca, koja je obišla svijet. Njeno pojavljivanje je odmah prouzrokovalo kontroverze, jer je javno prikazivanje maloljetnika u toku seksualnog čina pod bilo kojim okolnostima u suprotnosti sa indijskim zakonima.
Data se branio riječima da ga je sama djevojčica, koju je upoznao “U sjenkama Kalkute”, pozvala da fotografiše taj trenutak, jer je željela da svijet vidi brutalnost sa kojom se ona i druge djevojke svakodnevno suočavaju. Organizacije i pojedinci su ga, sa druge strane, napadali riječima da je u pitanju scena zlostavljanja djece, i kao takva ne može da se slobodno prikazuje.
Industrija je, na kraju, stala na Datinu stranu, a on je bio hvaljen za emotivnu snagu svojih fotografija, neposrednost u prikazivanju stvarnosti i aktuelizovanje velikih društvenih problema na brutalno efektan način. Mračni trenutak iz života mlade Beauty postao je ključni dio njegovog portfolija i najpoznatiji kadar iz njegovog opusa.
Sada, kada je cijeli taj opus pod upitnikom, pokrenula se nova javna diskusija o toj konkretnoj fotografiji, i svim etičkim, zakonskim i ljudskim problemima koje ona sa sobom nosi. Među njima je i činjenica da je činu silovanja prisustvovao fotograf, uredno ga zabilježio, a potom dijelio dalje.
Bravo @MagnumPhotos @lensculture Using a photo of a likely trafficked child sex slave being raped to promote an award. 🤢@RightsExposure pic.twitter.com/6YqAtBC811
— duckrabbit (@duckrabbitblog) April 29, 2017
Kao i u slučaju plagiranja, ni u ovom spornom pitanju Data nije usamljen. Sjetimo se samo R. Umara Abasija (R. Umar Abbasi), njujorškog fotografa koji je 2012. fotografisao smrt u metrou, kada je mentalno oboljela osoba gurnula slučajnog prolaznika Ki Suk Hana na šine. Policija je utvrdila da je između tog trenutka i smrtonosnog nailaska voza prošlo više od jedne minute, a u tom periodu je Abasi fotografisao Hana kako se očajnički pokušava izvući iz provalije.
Nakon što je New York Post objavio ovu fotografiju na svojoj naslovnici, uz tabloidni naslov koji su mnogi označili degutantnim, Abasi je mjesecima poslije uvjeravao javnost, ali i policiju, da nije mogao da stigne da pomogne nesrećnom Hanu jer je bio suviše daleko od njega, pa je onda zastao da fotografiše odsudni trenutak.
Datin prelaz iz milosti u nemilost industrije samo je podsjetio na ovakve priče, i otvorio novu javnu debatu o humanoj dimenziji potresnih fotografija.
“Ljudi objavljuju bombe koje eksplodiraju i uništenje, ali ne nužno i eseje o tome zašto nam se ratovi dešavaju, ko ih kontroliše, kakva su ekonomska i politička pitanja. Mislim da pravimo ogromnu grešku podržavajući vizuelno i spektakulrano više od promišljenog. I tu grešku pravimo iznova i iznova”, rekao je za Time Fred Ričin (Fred Ritchin) iz Međunarodnog centra za fotografiju.
Odgovori ni na jedno od ovih pitanja se još uvijek ne naziru, ali su sve glasnije izjave da je car zaista go važan korak naprijed, kad se već to nije još ranije vidjelo, na fotografijama.
Naslovna fotografija: Souvid Datta
