Muzička istorija 20 vijeka obilježena je velkim koncertima, od najpoznatije svetkovine rokenrola u Vudstoku do onih koji su završili u tragediji poput tragedije na koncertu pop pjevačice Ariane Grande u Mančesteru.
Koncentracija velikog broja ljudi na malom prostoru, teške konstrukcije podignute u visinu, mnoštvo elektrike i protehnike… To je kombinacija koja, uz nestručno ili nepažljivo upravljanje, može da dovede do neželjenog ishoda, dok je opasnost od terorizma relativno nova nepoznata koju organizatori moraju da unesu u svoju jednačinu.
Iako se u više od 99% slučajeva svi učesnici nastupa vrate kućama bezbjedni i manje ili više srećni zbog onoga što su čuli i vidjeli, na stranicama muzičke istorije zapisane su i drugačije, mračnije priče.
Rolling Stones na Altamont stazi (1969)
Jedna od prvih tragedija dogodila se na koncertu rok pionira. Koncert koji je trebalo da bude “zapadni Woodstock“, uz Stones-e, Santanu, Jefferson Ariplane i The Grateful Dead, pratio je niz organizacijskih propusta.
Lokacija održavanja je promijenjena 20-ak časova prije početka, bina je postavljena izuzetno nisko, prostor je bio potpuno nespreman da primi 300.000 ljudi koji su došli, a kao obezbjeđenje su angažovani pripadnici zloglasne moto-bande Hell's Angels, za šta su plaćeni u pivu – i to je samo dio problema. Očekivano, događaj je krenuo po zlu – posjetioci su tragajući za malobrojnim toaletima zalazili u privatne posjede i sukobljavali se sa vlasnicima, obezbjeđenje se sukobljavalo sa njima, a vandalizam, krađe i tuče su se širili iznerviranom masom.
Dvoje ljudi je tog dana poginulo u saobraćajnoj nesreći, treća osoba se utopila, dok je četvrta – ubijena. O smrti 18-godišnjeg Meredita Hantera (Meredith Hunter) postoji mnoštvo verzija – od one da je bio drogiran i pokušao da naoružan dođe do Mika Džegera (Mick Jagger, kojeg je jedan posjetilac udario čim je roker kročio na mjesto koncerta), pa do one da su Hell's Angels napali njega, tukući odreda prve redove publike, a on u odbrani izvukao pištolj. Kako bilo, mladić je pretučen i izboden, a sud je odlučio da je u pitanju samoodbrana. O ovom događaju je snimljen i dokumentarac “Gimme Shelter”.
The Who i tragična noć u Sinsinatiju (1979)
Tačno deceniju nakon strašnih scena iz Kalifornije, u Ohaju su se odvijale još gore. Krivac? Ponovo loša organizacija, ali i loša praksa prodaje karata. Naime, dio ulaznica se tih godina često prodavao određenom broju ljudi koji dođu među prvima.
Kada je The Who stizao u dvoranu u Sinsinatiju, 7.000 ulaznica je čekalo najbrže, a po njih je došlo mnogo više zainteresovanih. Oni su okružili dvoranu i stvorili gužvu na svih 16 njenih ulaza. Prva komešanja i naguravanja nastupila su kada se iz unutrašnjosti čuo zvuk tonske probe, a kada su vrata zvanično otvorena, nastao je pravi haos.
Organizatori su otvorili samo četiri od pomenutih 16 ulaza, od čega su dva povremeno zatvarali policajci. Saznavši za to, svi ljudi nagurani pred ostalih 12 ulaza pohrlili su na par otvorenih. Iako je događaj često opisivan kao smrtonosni stampedo, svjedoci su pričali da se masa, u stvari, kretala vrlo sporo, ali su u uskim prolazima pojedinci naprosto izgaženi ili ugušeni pod pritiskom gomile. Da situacija bude morbidnija, The Who su, ne znajući za ovo, održali koncert, i tek poslije nastupa im je rečeno kako je 11 osoba izgubilo život pokušavajući da ih čuje.
Teška nesreća na bezbjednom festivalu (2000)
Danski festival Roskilde je uvijek važio za jedan od bezbjednijih u svijetu. Ni Pearl Jam nikada nije važio za bend koji podstiče agresivnost i opasnost. Ipak, baš na tom mjestu i na koncertu tog benda je živote izgubilo devet osoba.
Tačan slijed događaja nikada nije utvrđen, samo se pretpostavlja. Pred nastup Pearl Jam-a stvorena je gužva, ali ni po čemu opasnija od drugih, niti veća od onih kakve je Roskilde već viđao. Međutim, zemlja je bila natopljena kišom i klizavija nego inače. Nekoliko metara od ograde ispred bine, u talasanju gusto zbijene mase, ljudi su na jednom mjestu počeli da padaju i jedno po jedno nestaju pod nogama drugih. Kada je Edi Veder (Eddie Vedder) u jednom momentu zamolio prisutne da svi naprave tri koraka unazad, ukazala se zloslutna „rupa“ u publici.
Policijska istraga je utvrdila da je zaista bio u pitanju bizarno nesrećan splet okolnosti, jer su organizatori ispoštovali sve procedure, a posjetioci nošeni masom nisu primjetili da gaze po tijelima drugih – oni koji jesu, pokušavali su da ih podignu sa zemlje. Ipak, članovi Pearl Jam-a u više navrata su ponovili da je Roskilde morao da učini više da spriječi ovakvu tragediju.
