Jedna, ključna stvar u vezi sa serijom koja se zove “Silicijumska dolina” (“Silicon Valley”) i bavi se tek-startapom: ona je poduhvat jednak avanturi pokretanja realne tek-kompanije. Srećno sa tim! Samo da znate uloge.
Ali, ovo nije baš startap – bar ne više. U četvrtoj smo sezoni serije i momci imaju odgovornost da iznenade.
Ne samo da će vam suditi industrijski insajderi, da će na vas kroz četvoro očiju škiljiti svaki piksel-ispijeni programer i CEO wannabe, nego ćete na sebe navući poštenu količinu onog “meta” sadržaja, jer će uspjeh ili neuspjeh serije biti ovisan o njenoj dosljednosti, istinitosti, realnosti, humoru, ali i poslovnoj snalažljivosti. Svaka sezona će, u suštini, biti novi pič. Tako da vi ne pravite seriju o startapu, vi vodite startap.
Naravno da ovo važi za svaku seriju pod kapom televizijskom. Ali, ovdje se stvari dvostruko reflektuju.
Uzmite, recimo, svaki menadžerski princip, ili pseudo-princip – jednu od onih Sun Cu mantri, koje vaši šefovi čuvaju po skromnim policama svojih umjerenih bilbioteka, i u koje zaviriju kada vam treba dati neki od onih eufemizama za otkaz. Tako će Piterov princip ili Diterov princip raditi ne samo unutar drame petorice momaka koji pokreću tehnološku firmu u svjetskom centru tehnoloških firmi, gdje su vam Google i Facebook prve komšije, već i kod tehnološki neutralnih i biznis neutralnih gledaoca, koje samo zanima zanimljiv sadržaj. Principi biznisa i principi gledanosti se izjednačavaju. Zanimljivo.
Kad je o kompanijama riječ, ova se drži već četvrtu sezonu – znači da nešto rade kako treba.
Za sve vas koji niste gledali prve tri sezone, znajte da je riječ o pametnom humoru, uvjerljivim, a ne “Teorija velikog praska” (“Big Bang Theory”) tehnološkim talentima, o uzbudljivoj biznis drami, kao i onom bratskom, mačo-infantilnom humoru koji možete izvući samo iz situacije u kojoj petorica-šestorica (sedmorica-osmorica) muškaraca dijele životni prostor – sve od zatvora do bratstva je dobrodošlo i radi na sličan način.
Četvrta sezona je radikalan poslovni preokret za momke. Ali i izazov.
Gledaoci očekuju novosti. Nije riječ o sitkomu, pa ne možemo razvlačiti poslovne neuspjehe, a la braća Troter, u nedogled. Poslovni plan, bio on uspjeh ili neuspjeh, mora biti živ, dinamičan, mora pasti i voditi ka drugom (valjda, tako bar kažu…).
Tako na samom startu četvrte sezone imamo ozbiljan preokret – CEO odlazi. Kompanija, koja je, u suštini, video-čet servis zvan Piper Chat (ili Pied Piper), brzo raste i treba je prodati. Veliki, veliki problem izbija (sitnica vezana za godišnju dob korisnika i ugroženost istih od potencijalnih pedofila), i kompanija pada. Treba je nekome uvaliti. I konačno, treba početi iznova. Prve dvije epizode su dovoljne za ovo.
Izazov preosmišljavanja putanje i istovremenog zadržavanja istih likova na okupu nije sitnica. Ali, “Silicijumska dolina” to odlično radi, već četiri godine. Ovo napominjemo jer već iduća sezona donosi malo radikalnije promjene – glumac T.J. Miler (T.J. Miller), koji igra presimpatičnog inkubatora (jataka) ove tek-družine, Erliha Bahmana, napušta seriju. Sigurni smo da ovo neće biti jedina izmjena i da će povući sa sobom mnogo pritiska, kakav bi zadesio i realnu kompaniju da je napusti ovakav član.
Uvezane konotacije biznisa i zabave, kao što već ovdje vidite, neće vas ostaviti ravnodušnim. Uzmite samo scenu u prvoj epizodi četvrte sezone, u kojoj bivši CEO Ričard, odlazi na razgovor sa pleboj rasipnikom Rasom, čije bogatstvo dolazi od genijalne ideje da “stavi radio na internet”, da ga moli za novac. Ras mu objašnjava:
“Ti nevjeruješ u taj proizvod. Vidim to. To je kao da pokušavaš izaći sa ženom, a u dubini srca znaš da si gej. Duboko u duši znaš da bi radije orao ortaka!”
Negdje u nastavku ove neugodne analogije biznisa i gej seksa naiđete na termin Paja Patak, za koji se ispostavlja da je izraz za gej lika koji je izbačen iz mornarice – korisna stvar za znati.
Ako ste neko ko voli ovakve korisne informacija, a usput ste za malo korporativne avanture ne daleko od mahinacija “Mad Men-a”, kalkulacija “Kuće karata” (“House of Cards”), ali i humora skoro svake komedije smještene u univerzitetsko bratstvo, sa daleko skromnijim vizuelnim identitetom od svega navedenog, onda su momci iz “Silicijumske doline” serija za vas.
Jedina zamjerka ovom pametno napisanom i dopadljivo glumljenom serijalu je pomenuta vizualnost – previše skromno na potencijalno dinamičan i savremen sadržaj. Navikli smo da tehnološke, pa i biznis teme, dobiju prikladan vizuelni tretman – “Mr. Robot” je to postigao pozajmljujući od Finčerove (David Fincher) stilizacije do koje je došao u “Društvenoj mreži” (“Social Network”). “Silicijumska dolina” se ni režijom ni montažom, ni zvučnim tretmanom ne izdvaja od prosječne TV serije – u tom smislu je možete zamjeniti i za “Gilmorice” (“Gilmore Girls”) i za “Monka” (koji je, ipak, muzički izdvojen).
Ovo je velika šteta, ali pametan tekst i dopadljiva postava iskupljuju vizuelne nedostatke. Seriju možete pratiti na kanalu HBO 3, u okviru dodatnog m:tel Open paketa.
