Džordž Bernard Šo (George Bernard Shaw) poznati je (danas djelomično zaboravljen) irski dramatičar i književni kritičar, te dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1923. godine.
Rođen je u Dablinu 1856. godine, a umro je 1950. u jednoj engleskoj bolnici. Njegove posljednje riječi, upućene medicinskoj sestri, bile su: “Sestro, vi me pokušavate održati na životu poput kakve stare zanimljivosti, no sa mnom je gotovo, svršeno, umrijet ću.”
Za vrijeme jednog ranijeg boravka u bolnici medicinska sestra ga je upitala želi li kavu.
“O, da vrlo rado”, odgovori Šo.
“Sa šlagom?“
Šo potvrdno kimne glavom.
“I šećerom?”
“Molim četiri pune žličice. Ali ne miješajte previše, jer ne volim kad je kava preslatka.”
Savjetnik
Jednom prilikom, neki mladi pjesnik mu je uporno pokušavao pročitati nešto što je napisao, pa ga Šo upita: „Recite mi, kako ste uopće došli na ideju da postanete pjesnik?“
Mladić se pohvali kako je oduvijek želio postati liječnik, ali je napustio studij medicine da bi kao pjesnik više učinio za dobrobit čovječanstva. Na to ga Šo potapša po ramenu i reče: “Možete se Vi ostaviti pisanja pjesama. Vi ste već dovoljno učinili za čovječanstvo što niste postali liječnik.”
Jednom drugom prilikom, neki engleski dramski pisac (nadamo se da se ne radi o mladiću iz prethodne priče) je pročitao Bernardu Šou svoju dramu, a ovaj mu odgovori: “Mladiću, za vas je još vrlo rano da pišete tako slabe stvari. Na to imaju pravo samo najpoznatiji književnici!”
Jednom trećom (!) prilikom, pokušao je odgovoriti nekog mladića (ponovno se iskreno nadamo da se ne radi o nekom mladiću iz prethodnih anegdota) od ženidbe bogatom djevojkom.
“Dragi mladiću, radije uzmi zajam ako ti je potreban novac, plaćat ćeš puno manje kamate”, rekao je.
Kritičar
Šo nikako nije podnosio kritičare i smatrao ih je uglavnom promašenim piscima (iako je i sam bio kritičar). U jednom većem društvu, neki je kritičar nadglasavao sve prisutne, uporno pokušavajući voditi glavnu riječ, na što ga Šo, ne mogavši više trpiti, prekide: “Eh, gospodine moj, vi kritičari ste kao automobili: što su gori, to više buče!”
Inače, naš Džordž Bernard se bavio i glazbenom kritikom. Poznat po britkom jeziku, nakon koncerta jednog komornog ansambla napisao je kritiku u svom stilu.
“Ovi glazbenici sviraju zajedno 12 godina. Činilo se, međutim, da koncert koji su nam priredili traje znatno dulje.”
Bernard i djevojke
Nakon izvedbe jedne njegove predstave, javio se glavnoj glumici Korneliji Skiner (Cornelia Skinner) brozojavom.
“Izvrsno, neponovljivo!”
Glumica je odgovorila: “Pohvala nezaslužena.“
„Mislio sam na komad, a ne na glumu…“
Glumica mu bez oklijevanja vrati brzojav: „I ja!“
Jedna djevojka ga je upitala što misli o teoriji da su ljudi nastali od majmuna, a Šo joj šarmerski odgovori: “O, ne gospođice, jer ne postoji tako lijep majmun od kojega ste vi mogli nastati.“
Vegeterijanac
Šo je, inače, bio vegeterijanac, te je bio pozvan na jednu svečanu večeru na kojoj se posluživala samo vegetarijanska hrana. Odbio je poziv uz obrazloženje: „Sama pomisao na tisuću ljudi koji istovremeno grickaju celer ispunjava me užasom.“
Šo i duhovi
I za kraj, jedna duhovi(ta) anegdota. Njegov prijatelj Konan Dojl (Conan Doyle, pisac) vjerovao je u duhove i bavio se spiritizmom. Pokušavajući uvjeriti Šoa u istinitost tih fenomena, ispričao mu je kako se prilikom jedne spiritističke seanse pomjerio stol, a Šo mu na to odgovori: „Vjerujem da je to moguće. Pametniji (stol) obično popušta.“
