Nagrade za filmove iz 1934. godine su dodijeljene 27. februara 1935. godine, u velikom iščekivanju. Nakon što su objavljene nominacije, nadiže se skandal koji do tada nije viđen.
Naime, američki narod je bio nezadovoljan, jer u uži izbor najbolje glumice, pored Norme Širer, Klodet Kolber i Grejs Mur, nisu ušle dvije miljenice naroda – Bet Dejvis i Mirna Loj. Akademija je bombardovana protestima te su, pod pritiskom, dozvolili glasačima da, kao na izborima, ponovo glasaju i upišu, pored već nominovanih, druga imena za koje smatraju da su zaslužna. Tako je svoju prvu nominaciju dobila Bet Dejvis, kasnije velika zvijezda filma, ali na ovoj dodjeli nagrada čekalo ih je još veće iznenađenje.
“DOGODILO SE JEDNE NOĆI” (“It Happened One Night”), 1934.
Režija: Frenk Kapra (Frank Capra)
Uloge: Klodet Kolber (Claudette Colbert), Klark Gejbl (Clark Gable)
Nagrade: Sve. Velikih pet – najbolji film, režija, najbolji glumac i glumica i najbolji adaptirani scenario
To je bilo to veliko iznenađenje na sedmim dodjelama nagrada Akademije. Niko nije očekivao da će ovaj film išta dobiti, a kamoli tako pomesti sve ostale i ući u istoriju filma kao prvi koji je uzeo “velikih pet” nagrada. To će poslije ponoviti, ali u dalekoj budućnosti, “Let iznad kukavičjeg gnijezda” (“One Flew Over the Cuckoo's Nest”) 1976. godine i “Kad jaganjci utihnu” (“The Silence of the Lambs”) 1992. godine.
Klodet Kolber je bila sigurna da neće dobiti nagradu, pa je pošla na put vozom, ali su je članovi Akademije skinuli s voza, odvezli na svečanost da primi nagradu u putnom kostimu, te je vratili nazad da ide svojim putem.Voz je, navodno, čekao. I ona i Klark Gejbl nisu čak ni htjeli glumiti u tom filmu, ona pritom nije voljela ni režisera Frenka Kapru, a on je jedini vjerovao u sve njih. Isplatilo mu se.
Ovaj film je jedna od onih ‘screwball’, čudnih komedija, posljednja pretkodovska komedija (prije stroge cenzure), u kojoj ne znate do zadnjeg momenta šta će se desiti. Razmažena tatina kći (Kolber) bježi od kuće jer joj bogati otac brani da se uda za bogatog plejboja i sportistu. Naravno, tata je u pravu. Ona odlučuje da autobusom dođe do svog dragog u Njujork, no, nenavikla na život obične raje, upada u niz problema, ostaje bez prtljage i novca, te joj u pomoć priskače saputnik, drčni reporter (Gejbl).
Upadaju u niz neprilika, ali i prilika, on malo želi da je iskoristi jer je bogati tata za njom raspisao nagradu, ona malo želi da pobjegne od svih, ali srca im se zapliću u silnoj prašini punoj peripetija da na kraju više niko ne zna kud bi i šta bi! Usput prolaze ruralnim i siromašnim dijelovima Amerike pogođene Velikom depresijom, sreću umorne i nepovjerljive ljude, radnike koji vozovima i kamionima putuju s kraja na kraj zemlje u potrazi za poslom, sitne pljačkaše i nostalgične familije.
To je i bio razlog što je film postao jako popularan upravo u malim gradovima širom zemlje. Kriza i nesigurnost. Mali ljudi su se pronalazili u filmu i tražili tračak zabave da im uljepša realnost. Čak je porasla popularnost autobusa “Greyhound” kojim su glavni protagonisti putovali za Njujork. Tako to zna nekad nakon dobrog filma, da nešto postane hit. Kao kod nas, recimo, nakon partizanskih filmova, porasla je želja za oružjem.
Uglavnom, ovo je jako lijepa, jednostavna priča, nabijena optimizmom i odličnom glumom ovo dvoje mladih glumaca. Ako niste gledali, obavezno pogledajte – kod nas je uvijek velika kriza, tako da vam garantujem dobru zabavu.
“LJUDSKI OKOVI” (“OF HUMAN BONDAGE”), 1934.
Režija: Džon Kromvel (John Cromwell)
Uloge: Lesli Hauard (Leslie Howard), Bet Dejvis (Bette Davis)
Nagrade: prva nominacija za najbolju glumicu za Bet Dejvis
Svima nam se dešavalo da se zaljubimo u pogrešnu osobu. Ok, možda i nije svima. Možda osoba i nije pogrešna, nego smo mi blesavi. Lesli Hauard glumi dobricu (ja mislim da on nije glumio te likove, nego je stvarno bio takav), nesigurnog, pomalo smotanog, povučenog mladića koji, nakon što mu propadne plan da postane poznati slikar u Parizu, riješi da postane ljekar u Londonu.
Sve izgleda kao da će uspjeti u svojoj nakani, dok ne upozna nekulturnu konobaricu Mildred (Bet Dejvis). Zaljubi se u nju i to je početak njegovog kraja. Ona ga maltertira i ponižava, ostavlja ga kad ju zaprosi samo da bi mu se nakon par godina vratila, trudna. On ju opet primi, ona ga opet ostavlja i opet mu se vraća nakon par godina. Postaje okov njegovog života i to je toliko osjetno da vas on tokom čitavog filma jako nervira, jer nikako da je otjera, kazni, bar nešto, da se odbrani od zla te žene – ne. Dođe vam da ga našamarate, kao što biste našamarali prijatelja koji traži savjet u ljubavi, pa vas ne posluša.
A ona!!! Bet Dejvis je fenomenalna. Svi su je odgovarali od toga da na početku karijere pristane da glumi negativku, prostitutku, groznu, prostu ženu, ali ona je tvrdoglavo htjela tu ulogu! I bila je potpuno u pravu. Vidite joj na licu da je odlučila da osvoji filmsko platno, sa nepunih 26 godina ona toliko vlada filmom, toliko je bezobrazno dobra da ništa više tu nije važno. Preobražaj od zgodne, nekulturne konobarice željne svega do propale vještice, koja više nema šta da izgubi, odradila je majstorski.
Nije osvojila nagradu te godine, no već iduće kreće u osvajački pohod celuloidnom filmskom trakom.
Članak o šestoj dodjeli Oskara pročitajte ovdje.
