Bilo da govori o svom radu, bilo da piše o tuđem, Pol Šreder (Paul Schreder) je uvijek znao sa riječima. Iako njegov kritički rad vezujemo za one pionirske tekstove pisane davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, Pol nas, s vremena na vrijeme, podsjeti zašto se njegovo ime i dalje sa poštovanjem spominje u kritičarskim krugovima.
Ovaj put je riječ o jednoj jedinoj rečenici koju je objavio kao status na svom Facebook profilu, a tiče se posljednjeg filma Terensa Malika (Terrence Malick).
“Kada bi fotografisali neželjenu kap urina, koja curi sa penisa nekog starca, dobili biste film zvani ‘Od pjesme do pjesme’ (“Song to Song”)”, slikovito se izrazio pisac “Taksiste” (“Taxi Driver”), “Razjarenog bika” (“Raging Bull”), “Američkog žigola” (“American Gigolo”) i još nekolicine remek-djela koja su obilježila sedamdesete i osamdesete godine američkog filma.
Malikovi filmovi redovno izazivaju podjele među kritičarima i gledaocima, ali Šreder je očito više “Badlands” tip i ne leži mu baš pravac u kojem je Malik otišao sa posljednjih nekoliko filmova.
Evo dobrog opisa tog pravca:
(Super je što u ovim klipovima iz samog filma možete vidjeti gomilu referenci na Šrederovu rečenicu).
Malik još od “Tanke crvene linije” (“Thin Red Line”) mijenja svoj stil i eksperimentiše sa narativnim struktiurama i vizuelnim predstavama. Sa “Drvetom života” (“The Tree of Life”) otišao je dalje u pravcu građenja filma kao impresije, korištenja skoro isključivo širokih objektiva i neprestanog pokreta kamere.
“Od pjesme do pjesme” je, očigledno, dalji iskorak u ovom pracu, kojim Malik, po sopstvenom priznanju, hoće da istraži mogućnosti razbijanja vizuelnih navika gledaoca i svega što oko može da očekuje od jednog filma. Tehnologija mu je uveliko inspiracija i digitalni proces je nešto što ga, očigledno, inspiriše.
Dobra vijest, pogotovo za Šredera, jeste da je Malik najavio odmor od ovog stila i povratak konvencionalnjem pristupu, što će, pogotovo nakon neumoljivih “To The Wonder” i “The Knight of Cups”, definitivno biti osvježenje.
