“Telma i Luiz” (“Thelma and Louise”)
Njihovu smrt nikad ne vidite na ekranu. I nikad je nećete ni vidjeti. Vi, smrću napaljeni mizoginisti! Sigurno biste voljeli vidjeti žensku slobodu, tim očajničkim činom izborenu, kako staje i ledi se u ugljenisanom torzu, ili smrvljenom licu – sve od tog nemogućeg pada sa litice Velikog kanjona Kolorada. Prljava gamad! Polako sa tim. Gdje vam je duša?
Što se ostalih tiče, vi znate da vam i ne treba kadar samog umiranja i da je sam čin vožnje, skoka sa litice, potez ultimativnog oslobođenja, čist, besprekoran.
Megi Ficdžerald – “Djevojka od milion dolara” (“Million Dollar Baby”)
Proklet bio Klinte (Clint Eastwood)! Proklet bio jer si toliko dobar i jer ne propuštaš šansu da to dokažeš.
Hilari Svenk (Hilary Swank), onaj prljavi udarac, onaj pad na stolicu…bože! Zaboravite na “ne trči sa makazama”, stolice su makaze nakon ovog filma.
Ali nije Hilari Oskara zaslužila samo zbog te stolice, nego i zbog scena u bolnici, kad je već paralizovana, kad Klintu govori koliko joj je značilo to što je uradio za nju i da sad hoće da umre. A Klint pušta svoju tvrdu, suvu, pustinjsku suzu da (skoro pa) kane. Kad njega vidimo raznježenog, pri suzama, kako da se sami suzdržimo?
Kodi Džeret – “Usijanje” (“White Heat”)
“Made it, Ma! Top of the world!!”
Buummm!!!!
Kegni (James Cagney) je znao biti edipovsko đubre, ali je to bio sa stilom.
Nedostaje nam protuva vezanih za majke. Nedostaje nam autentično ružnih ljudi, pošteno brutalnih ljudi, sa mekim mjestima po srcima, vezanih za majke, mačke, kanarince, tetke, šta god. Danas svi previše dobro izgledaju, previše su zli, ili neuvjerljivo brutalni. Gdje ode ovaj svijet.
Gdje su vremena kada je odmetnik poput Kegnija mogao vrištati: “Uspio sam, Mama! Na vrhu svijeta sam!”, eksplodirajući u konačnom zaletu sulude ambicije, izabravši da sagori umjesto da uvene.
Gilbert Kejn – “Osmi putnik” (“Alien”)
Jednog trenutka mirno ručate, drugog vam Zenomorf iskače iz prsa (popularni “Chestburster”). To su opasnosti intergalaktičkog putovanja, ne crne rupe, gospodine Nolan (Christopher Nolan)!
Jadni Gilbert Kejn, jadni Džon Hurt (John Hurt). Trebao je to biti Eš, kao što je trebao to biti Lars (Metallica).
Major Kursula – “Marš na Drinu”
Kultne riječi: “Drino, jebem ti…”, očigledno nisu bile zalud.
Ostale su upamćene kao prva mejnstrim psovka jugoslovenskog filma i izborile Ljubi Tadiću vječitu pamjat. Toliko da je ostatak filma postao nebitan, ili bar manje bitan.
Ričard Treći – “Ričard Treći” (“Richard III”)
Uvrtao se, grčio, savijao, izvijao, prsio, škiljio, jaukao, jektao, krivio (ko mečići oni), taj ser Lorens Olivije (Laurence Olivier) i izveo tu čuvenu scenu umiranja.
Bilo kakvu listu filmskih smrti sastavljati, a da ne stavite Olivijea kao Ričarda, očekujte napade rulje, jave proklamacije, demante, razapinjanja, osude, i zato se pazite. Fanovi, i ljubitelji znaju. Znaju i zamjeriti. Zato, evo ga, ser Lorens Olivije.
Karlito Brigante – “Karlitov put” (“Carlito's Way”)
Proklet da si Brigante, “ovoliko” ti je falilo. Koliko suza je pušteno, najviše muških…
I zna De Palma (Brian De Palma) da mu je ovo najbolji film. Pustite i “Blow Out”, i “Nedodirljive” (“Untouchables”), i “Keri” (“Carrie”), pa i “Lice sa ožiljkom” (“Scarface”), Brigante je Montana za odrasle. Okrnjeni junak, koji odavno nema pomoć “svog malog prijatelja”.
Možemo ga gledati kao Montanu koji izlazi iz tvorze (kad se priča o Briganteu, sleng je obavezan, tipa: “Kur** ne znaš ko je Brigante/Spikam ovaj lingvo muy interesante”) i pokušava da ima neki život.
I imao bi ga da nije bilo prokletog Pačange! Šta god glumio poslije Luis Guzman, uvijek će ostati Pačanga. Đubre izdajničko!
