Jedina superheroina iz svijeta stripa je dobila filmsku adaptaciju koja je za par dana prikazivanja pokupila keš i izgleda da će biti jedan od najuspješnijih filmova godine.
Kontroverze su redovno pratile ovog strip lika, i to me je oduvijek fasciniralo. Za vrijeme duge istorije izdavalaštva, posljednjih 75 godina skandala je bilo za izvoz. Od idejnog tvorca lika, čiji je kućni život bio zataškavan decenijama, do samog dizajna Wonder Woman, njenog fizičkog izgleda koji – nije mi jasno samo kako – uspijeva biti uznemiravajući za neke demografije i nakon 70 godina!
Male grudi
Počeću sa dizajnom lika. Od četrdesetih godina 20. vijeka, ljudi su govorili da je ona polugola, poput kakve kafanske pjevaljke, i da nosi previše seksualan kostim. Drugi zli glasovi su joj prebacivali da je prelijepa, previše zgodna, ima prevelike sise, vrijeđala ih je svojom savršenošću (ipak je zamišljena kao ženski pandan Supermenu).
Nedavno je Wonder Woman kratko bila UN-ov ambasador. Peticije uvrijeđenih, ucveljenih feminiskinja srušile su preko noći diplomatski status ovog simbola feminizma, jer, pobogu, ona je seksi. Zgodna i lijepa, a svi znamo da to nema nikakve veze sa feminizmom. Dizajn jedinog ženskog superheroja i dobro poznate feminističke ikone “vrijeđa”, kažu. Što mi je nešto najsmješnije ikad. Nikada nisam očekivao da militarne feminiskinje ne gotive otvoreno militantni feministički simbol.
Ostavimo se rodne politike, volim kad je moja rasprava na internetu jednostavna, kao ona od prošle godine kada se prvi put Gal Gadot pojavila u ulozi i ljudi su na netu pisali da ima premale sise za tu ulogu. To je puni krug optužbi od onih iz četrdesetih, kada je Wonder Woman imala “prevelike” grudi. Lično, nemam ništa protiv malih grudi i, kao većina, mislim da je Gadotova jedna od najboljih dijelova čudovišta poznatog kao “Betmena protiv Supermena” (“Batman v Superman”).
Solo film, iako je hiper uspješan, takođe nije mogao da pobjegne od kontroverzi. Nikoga ova dama ne ostavlja ravnodušnim. Čak je uspio da ga nekidan zabrane u dvije zemlje sa dominantno muslimanskim stanovništvom, kao što su Libia i Tunis, isključivo zbog etniciteta glavne glumice. Što je jedino gluplje od “ozbiljne” rasprave o “malim sisama”.
Grijeh (po njima) je to što je Gal Gadot (bivša Miss Izraela) ispunila svoju građansku dužnost i dvije godine bila u Oružanim snagama (IDF, Israeli Defense Force). Što je čini savršenom za ulogu ratnice – princeze DC filmskog univerzuma, čiju je budućnost upravo osigurala.
Poligamija i bondaža
Dosta dnevne politike, ipak je ovo kolumna o istoriji stripa. Ako želimo kakav skandal, najlakše ga je naći u liku i djelu idejnog tvorca Wonder Woman, Vilijama Marstona (William Moulton Marston).
Dok Marston, kako su ga zvali poznanici, bio je psiholog i jedan od likova koji su izmislili detektor laži. Otkuda takav tip u strip industriji? Prvobitno zaposlen kao savjetnik, učestvovao je u gorkoj borbi očuvanja statusa stripa pod stalnim optužbama za sva zla u svijetu. Od nasilja do seksualnih devijacija, za sve su to krivi stripovi u djetinjstvu.
Wonder Woman je i sama nastala kao odgovor na optužbe o štetnosti superheroja po omladinu. Doktor ju je zamislio kao novu ultimativnu ženu. Ona kida lance patrijarhalnog društva. Ravna je po snazi Supermenu. Kaže doktor da ju je osmislio po uzoru na svoju suprugu. Samo je pitanje – koju?
Ugledni psiholog je živeo u poligamnoj vezi sa dvije žene, prva regularna i druga mlađa asistentica, koja je sama došla kako mu je karijera napredovala. Obe su mu rodile po dvoje djece u istom periodu, i služile su mu kao inspiracija za Wonder Women. Ova potonja je čak bila i jedna od prvih aktivista za kontracepciju (govorimo o periodu Drugog svjetskog rata) mnogo prije tzv. “seksualne revolucije”.
Dok Marston je bio stari perverznjak i opasno se ložio na vezivanje (bondage fetiš). Nije bilo jedne epizode stripa u kojoj se Wonder Women nije našla zavezana u potčinjenoj poziciji. Muškarci, žene . nije važno, samo da su okovi dovoljno jaki. Njeno oružje, laso istine, takođe je dio fetiša sa vezivanjem.
U čemu je problem?
Takođe može biti i potpis lika koji je izmislio detektor laži. Osim sado-mazo dinamike, tokom godina će doći do optužbi čitalaca na račun (homo)seksualnosti strip heroine. Ono što je pogodilo Betmena, čekalo je i Wonder Women, sa njenim čudnim ostrvom na kojem žive samo žene.
Još jedan član uredništva je bio psiholog. Žena je dobro rekla na sudu (javnom saslušanju), u vrijeme progona stripova, da postoji gori uticaj popularne kulture na djevojčice od Wonder Women, a to su filmovi i kreacije Volta Diznija (Walt Disney). Ni dan danas mi nije jasno zašto se problematizuje priča o ženi koja je sposobna da spasi sebe i druge, za razliku od pravih devijacija, kakve Dizni plasira puno duže. Individualizam, makar i nasilan, biram svaki dan prije “princeza programiranja”.
