Zatvorila si se u sobu, zaključala vrata,
Sama protiv svijeta, kao ptica bez jata.
Sa tugom ko Werter, zbunjena od života
Tijelo ti je mlado, a duša ko da je stota.
Sjedim pokraj tebe, pa ti brišem suze,
Ramena ti se tresu dok minute sporo puze.
Digni glavu, srećo, znaš li koliko vrijediš?
Snagu nosiš u sebi, a to nikada ne blijedi.
Ne brini se ništa, sve će doći na svoje,
Oni što te danas gaze, sutra te se boje.
Gdje god pođem, ja u mislima nosim tebe,
Malena, gledam te, a vidim sebe.
I to što te muči, nije vrijedno pažnje,
Upoznati ćeš ljude i iskrene i lažne.
Al’ vjeruj u sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna.
Malena, ista si ja.
Malena, iz kojeg si ti svemira,
I zašto te sve nervira?
Sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti svemira,
Ne daj da te nervira?
To te život trenira.
Svoje tajne bi skrila da ih nitko ne dira,
Samoća je sigurnost, u njoj tražiš malo mira,
A slobodu sanjaš, al’ je daleka ko svemir
Duboko, duboko uvuko se nemir.
I kad misliš da pucaš i kad bježiš daleko,
I kad mrziš svakog tko je ikad reko,
Da je sve to igra, obriši suze,
Ne daj da itko dostojanstvo ti uzme.
U tebi ima snage, makar sumnjaš kad padaš,
I doći će jednom sve čemu se nadaš.
Što želiš je sreća, pred njom si slijepa,
Kad nisi za sebe, za koga si lijepa?
I to što te boli, zaliječit će vrijeme.
Onaj ko te voli pojavit će se iz sjene.
Uzmi lijepu riječ ka srcu, al’ istrpi i udarac,
To što ružne riječi slome, zaliječit će poljubac.
