Onor de Balzak (Honore de Balzac) poznati je francuski književnik, začetnik europskog realizma. U njegovom književnom opusu su prisutni likovi iz najrazličitijih društvenih slojeva, a najpoznatije djelo (ujedno i nezaobilazna lektira) mu je “Čiča Gorio” (“Le Père Goriot”).
Internetskim bespućima kruži mnoštvo njegovih citata, a jedan od najpoznatijih glasi: “Običnom puku dubina je neshvatljiva. Odatle možda proizlazi divljenje naroda prema svemu onome što ne razumije.”
Književni počeci
Balzak nije baš volio učenje, te je jedva uspio završiti školu. Poslije školskih muka/nauka zaposlio se u odvjetničkom uredu, no nakon nekog vremena i to mu je dosadilo. Otac mu je savjetovao da nastavi raditi kao činovnik, ali Balzak je to odbio rekavši da će se radije baviti pisanjem.
“U književnosti trebaš biti kralj, a ne šegrt ako misliš od toga živjeti!”, reče mu otac, a Balzak odgovori: “Pa dobro, onda ću biti kralj!”
Na samom početku njegove književne karijere, jedan je pariski izdavač, uvjeren da će Balzak postati veliki književnik, odlučio da mu ponudi tri tisuće franaka za sljedeći roman. Ali, kad je otkrio da Balzak živi u ozloglašenoj gradskoj četvrti, smanjio mu je plaću na dvije tisuće franaka. U razgovoru s njim, doznao je pak da stanuje na mansardi (soba na tavanu, potkrovlje), pa je pomislio da će i tisuću i petsto franaka biti dovoljna novčana naknada za pisca početnika. Kad ga je naposljetku posjetio i osvjedočio se na kako jadnom mjestu živi, izdavač je pomislio da ne bi trebao razbacivati novac i u hladnoj Balzakovoj sobici koja je prokišnjavala ostavio samo tri stotine franaka.
Ljubavnik
Otprilike u istom razdoblju kada se odvijala prethodna anegdota, Balzak je primio pismo potpisano sa “Stranac”, koje ga je toliko oduševilo da se potrudio da dozna tko mu ga je poslao. Tajanstveni pošiljatelj bila je udana grofica Evelin (Eveline), a njihovo dopisivanje pretvorilo se u strastvenu i dugotrajnu vezu, no nisu se vjenčali ni nakon što je grof umro.
Na stalna pitanja prijatelja zašto se ne oženi, Balzak je odgovorio: “Puno je uzbudljivije i lakše biti ljubavnik nego suprug. Isto kao što je znatno teže nekog osvojiti i biti mu zanimljiv po cijeli dan, nego ga tek povremeno oduševiti nekom dosjetkom za pamćenje.”
Samokritika
Jednom prilikom, netko je u Balzakovoj nazočnosti počeo hvaliti njegova djela, a on mu na to reče: “Ah, Vi ste tako sretni što ih niste napisali! Jer Vi možete hvaliti moja djela koliko god Vas je volja, a ja to ne mogu, jer mislim da ih je trebalo puno bolje napisati!”
O knjigama i ženama
Balzak je tijekom jednog druženja iznio Aleksandru Dimi mlađem (Alexander Dumas) svoj čudnovati izračun: “Točno sam izračunao koliko se gubi jednom ljubavnom noći. Mladiću, slušaj pozorno što ću ti reći – pola toma (knjige). Nema te žene kojoj bi vrijedilo žrtvovati dva toma godišnje!”
Čistunac i kavopija
Inače, Balzak je bio jedan od najvećih književnika-čistunaca. Kada nije nosio rukavice, kojima se štitio od nečistoća, svakih je nekoliko minuta prao ruke.
Osim toga, poznat je i kao jedan od najvećih kavopija – pio je dvadesetak kava dnevno! Neki zapisi prikazuju da je znao popiti i 50.000 šalica kave za vrijeme pisanja nekog književnog djela. O velikoj ljubavi svjedoči i njegov citat: “Crna kao vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo, slatka kao ljubav!”
O laganju
Jedne večeri, kad se vratio kući, uhvatio je svog slugu u laži i rekao mu: “Laž je najružnija od svih mana. Zapamti: svomu bližnjemu ne smijemo nikada slagati.”
Sluga ga zbunjeno i preplašeno upita: “A zašto onda, gospodine, kada dolazi sudski izvršitelj, uvijek kažete da mu reknem da Vas nema kod kuće?”, a Balzak se jedva nekako izvuče: “Pa… sudski izvršitelji nisu naši bližnji.”
