Donosimo nekoliko anegdota o dva najveća skladatelja svih vremena: genijalnom Ludvigu van Betovenu (Ludwig van Beethoven), koji je većinu svojih remek djela skladao potpuno gluh, i rastrošnom i dosta neodgovornom Volfgangu Amadeusu Mocartu (Wolfgang Amadeus Mozart).
Betoven
Ludvig van Betoven svoju je slavnu “Devetu simfoniju” napisao nakon dugih deset godina, a bila mu je, nažalost, i posljednja.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Britanski nacionalni radio započinjao je sve emisije prepoznatljivim uvodnim tekstovima Betovenove “Pete simfonije”, koji, onomatopejski izraženo, glase otprilike – “da, da, da, daaa”. Tako su naglašavali odlučnost saveznika da pobijede, jer se Morsovom abecedom (Morseova abeceda) slovo V od “victory” (pobjeda), piše – točka, točka, točka, crtica.
Jednom prilikom, Betoven je bio pozvan u Bečki konzervatorij da posluša i procijeni svirku jednog mladog pijanista. Nakon pozorna slušanja, Betoven duboko uzdahnu pa reče: “Da, uvijek sam govorio da su slonovi veoma štetne životinje.” Nazočni ga nisu shvatili pa su pitali: “Ali ne razumijemo kakve veze imaju slonovi sa sviranjem…”, a Betoven ljutito odgovori: “Pa, dragi moji, od slonove se kosti izrađuju tipke za klavir.”
Njegova su djela izvodili brojni dirigenti diljem svijeta, tako da je nastalo i dosta anegdota vezanih uz njegovu ostavštinu.
Nakon izvedbe uvertire iz djela “Leonora”, tijekom koje trubač, čije se sviranje treba čuti iz daljine, dva puta nije čuo na vrijeme, ljutiti dirigent Leopold Stokovski pošao je potražiti tog neodgovornog glazbenika. Našao ga je iza scene, u trenutku kad mu je ljutiti šef scenskih radnika govorio: “Ne možeš puhati u tu stvar ovdje iza zavjese! Zar ne vidiš da se održava koncert?!”
Drugom prilikom, tijekom probe Betovenovog koncerta s orkestrom, pod vođstvom slavnog dirigenta Ota Klemperera (Otto Klemperer), također slavni pijanist Artur Šnabel (Artur Schnabel), poznat kao izvanredan izvođač Betovenovih djela, počeo je sam davati znak u kojem bi tempu trebali svirati. To je, dakako, naljutilo dirigenta, koji je, lupkajući svom snagom dirigentskim štapićem po pultu za note viknuo: “Šnabele! Dirigent je ovdje! Nazočan!”, a Šnabel mu odgovori:”Da, znam. I pijanist je nazočan. Samo ne znam gdje se izgubio Betoven!?”
Mocart
Kada su Mocartu bile samo dvije godine, otišao je sa roditeljima u posjet rođacima na selo. U dvorištu je zapazio svinju i čuvši njeno glasanje rekao: “G-dur! G-dur!” Kasnije, kad se obitelj vratila kući, mali je Mocart odsvirao to svinjsko glasanje i – bio je to zaista G-dur.
Operu “Klemens od Titusa” napisao je za samo 18 dana, dok je jednu drugu (slabo poznatu) skladbu napisao tako da se izvodila lijevom rukom do kraja najnižih tonova, desnom do najviših, a pojedine note u sredini klavijature izvodile su se nosem!
U njegovoj operi “Don Huan” (“Don Juan”), ulogu Zerlin (Zerline) pjevala je gospođa Bondino. Na kraju prvog čina, kad Don Huan zgrabi Zerlin, ona treba uplašeno kriknuti. Na probi, međutim, ni nakon više ponavljanja Mocart nije bio zadovoljan krikom gospođe Bondino. Iznerviran, iznenada i neprimjetno se popeo na pozornicu i stao iza nje. U trenutku kada je trebala kriknuti, on ju zgrabi, a ona prestrašena, jezovito krikne. “E tako je dobro! Tako treba kriknuti!”, uzviknu Mocart zadovoljno.
