Lars Ulrih (Lars Ulrich), bubnjar grupe Metallica, otkrio je u razgovoru za Rolling Stone svoju listu od 15 rok i metal albuma za sva vremena.
Listu možete pogledati u nastavku, a svaki album ispraćen je i Larsovim komentarom.
AC/DC – Let There Be Rock (1977)
Ovo je najžeći AC/DC album, najmračniji AC/DC album, najenergičniji AC/DC album.
Alice in Chains – Dirt (1992)
To je jednostavno nevjerovatno duboka, mračna ploča. Očigledno je da je “Rooster” nevjerovatna, prelijepa pjesma. Nisam znao da se radi o Džerijevom tati ili o kome već. Ali “Rain When I Die” i “Damn That River” i sve te superteške, kratke pjesme bile su odlične. Album je ludilo. Vjerovatno je to bio jedan od dva albuma iz 1992. godine koji sam najviše slušao.
Black Sabbath – Sabotage (1975)
Znam da je za mnoge Black Sabbath tipove to “Paranoid” ili “Master of Reality”. Za mene, to je jebeni ritam na “jedan-dva” na “Hole in the Sky”, a potom i “Symptom of the Universe”, tu ostavio najveći utisak na mene.
Blue Oyster Cult – On Your Feet or on Your Knees (1975)
Blue Oyster Cult takođe imaju tu njujoršku vezu: intelektualci iz centra, CBGB klub. Peti Smit (Patti Smith) je bila u vezi sa klavijaturistom Alenom (Allen Lanier). Oni su bili dio te njujorške intelektualne scene sa koje su došli Lu Rid (Lou Reed) i Velvet Underground. Ovo je malo više promišljen i malo pametniji album u poređenju sa neandertalskim pristupom koji su neki drugi rok bendovi imali u to vrijeme. Ima mnogo finesa.
Deep Purple – Made in Japan (1972)
Vjerovatno nema drugog benda u roku gdje je razlika između verzija na albuma i živih verzija radikalnija. “Made in Japan” je prvi album grupe Deep Purple, koji mi je došao u ruke i morao sam da naučim sve pjesme.
Diamond Head – Lightning to the Nations (1980)
Ako mi kažeš: “Navedi jedan album koji je šablon za Metallica zvuk” – to je to. To sam rekao hiljadu puta; rekao sam to deset hiljada puta.
Guns N’ Roses – Appetite for Destruction (1987)
Šta mogu reći o “Appetite”, a da to još nije rečeno? On je jedan od najvećih rok albuma ikada snimljenih.
Iron Maiden – The Number of the Beast (1982)
Uvijek sam bio iskren o tome kako je Iron Maiden inspirisao Metallicu. Uvijek ih navodimo kao glavni uticaj. Bili su jednostavno više kul od drugih grupa.
Judas Priest – Unleashed in the East (1979)
Ovo je Judas Priest u njihovom ranom usponu. Sa puno tvrđih rok i evropskih bendova, došlo je do tačke kada su željeli prodrijeti na američko tržište i počeli su pisati singlove – kraće pjesme – ali ne nužno na loš način, iako su neke su počele da odstupaju od njihove originalnosti. Ovo su jednostavno Judas Priest u njihovoj najboljoj živoj izvedbi, prije hit singlova.
Mercyful Fate – Melissa (1983)
Ovo je bio njihov prvi pravi album. Bio je to ogroman, ogroman, ogroman uticaj na mnogo novih generacija bendova, kao što smo i mi, i bili smo zaista odlični prijatelji i postali smo pravi “partneri u zločinu”.
Motorhead – Overkill (1979)
Nikad nisam čuo ništa što je tako zvučalo. Oduvao me.
Rage Against the Machine – The Battle of Los Angeles (1999)
Kada su Rage Against the Machine u pitanju, svaki od njihovih album je za mene esencijalni. Na njihovim prvim albumima postoji mladalačka i nevjerovatna antagonistička energija, ali u pogledu stvaranja pjesama i racionalizacije svega što ovaj bend označava u mojoj glavi, ovdje je sve to maksimizovano i sve se uklopilo na najsnažnijem nivou.
System of a Down – Toxicity (2001)
Bio je politički, bio je lud, bio je jeziv, bio je energičan, bio je nevjerovatan, sa stanovišta pisanja pjesama, dobro napravljen. Bilo je vrlo inspirativan kada je u pitanju ono što smo radili, a ja sam volio to što su pjesme bile tako kratke i jasne – ono sa čime nikada nismo imali puno sreće – i ovo je jedan od najboljih albuma svih vremena.
UFO – Strangers in the Night (1979)
Ovo je skoro pa definitivni, konačni živi hard rok album.
Warrior Soul – The Space Age Playboys (1994)
Kada pustite “Rocket Engines”, počinje jebeno bjesnilo – hevi je, pank je, energičan je.
