Ne znam za vas, ali meni lično je ponekad potreban odmor od silnih superherojskih adaptacija i strip materijala na kojem su zasnovani. Zato ću iskoristiti priliku da vam predstavim najuspješniji nezavisni strip iz zapadne hemisfere ovog vijeka.
Vjerovali ili ne, to je “Skot Pilgrim” (“Scott Pilgrim”) iz pera kanadskog scenariste i crtača Brajana Lija O'Malija (Bryan Lee O'Malley).
Ne mogu pričati o stripu, a da ne spomenem i filmsku adaptaciju koja je smatrana financijskim promašajem sve do izlaska na DVD-u, nakon čega je film dobio instant kultni status. Baš kao i strip prije njega…
“Skot Pilgrim” je strip serijal iz šest djelova, koji je izlazio od 2005. do 2010. godine. Najlakše ga je opisati kao ljubavno pismo japanskoj popularnoj kulturi (mange i video-igre). Sam vizuelni izgled stripa, od dizajna likova do kadriranja scena, čista je manga. Sve sa crno-bijelim printom.
Tek naknadno će (poslije filma) biti ponovo objavljen u “obojenom” izdanju. Koliko god da sam mislio da je strip efektan i zabavan, kada sam ga vidio u “full coloru”, ostao sam bez teksta. “Skot” gotovo da nema konkurenciju u modernom američkom stripu.
Šta je to toliko efektno u ovom nezavisnom stripu malog izdavača?
Najvjerovatnije je to generacijska stvar. Iako se lično nikad nisam mogao identifikovati sa nekim proizvodom popularne kulture koji je kao baš reklamiran meni, najbliže tome sam bio čitajući Pilgrimove netipične avanture. Baš kao Skot, i sam sam imao 23 godine u trenutku kada sam prvi put čitao strip. Visio sam u limbu između propalih veza, kao i protogonista na početku stripa. Skot je nazaposlen i vrijeme provodi igrajući video-igre i (loše) svira bas gitaru. On je bio avatar jedne izgubljene lijene generacije i nije mi puno trebalo da ga razumijem.
Pravi okidač radnje je pojava Ramone, doslovno djevojke iz Skotovih snova (prvi put je vidi za vrijeme noćne more, kada tripa da je najusamljeniji čovjek na svijetu). Ostalih šest grafičkih novela prati Skotovu borbu za srce ove djevojke.
Kada kažem “borbu”, stvarno to mislim, jer Skot mora prebiti sedam (zlih) bivših Ramoninih likova. U kung-fu stilu. Najvjerovatnije je to metafora za činjenicu da se moramo nositi sa prošlošću osobe koju volimo. Skot je jedno veliko djete i očigledno nije emocionalno dorastao izazovu. Priča stripa i jeste njegovo odrastanje u odraslu osobu.
Originalnost stripa je njegovo jedinstveno preispitivanje uticaja popularne kulture na naše lične živote. U Pilgrimovom slučaju, to su video-igre. Ako su na prošle generacije uticali filmovi ili serije, zašto bi bilo drugačije sa igrama? Od skromnih 8-bitnih dvodimenzionalnih “igrica” do današnjih full 3D otvorenih svjetova, moja generacija je imala jedinstvenu priliku da odrasta zajedno sa razvojem ovog medija. To sigurno ne mogu reći za filmove, koji su nam u kolektivnom sjećanju već stotinu godina.
Autor Brajan je na nikada ranije viđen način u strip narativ ubacivao motive (i mehanike) video-igara. Video igre su sastavni dio života ovih likova.
Jedna od scena iz stripa, koja mi je ostala urezana u pamćenje, jeste Skotova depresija nakon što ga je Ramona po ko zna koji put ostavila. On leži u krevetu, igra video-igre i ne želi da napusti kuću. Prijatelji ga mole da izađe, upozna nekog novog, ali on držeći u rukama prenosivu konzolu kaže da jedan mali (virtuelni) svijet čeka da bude spašen.
Odmah nakon uspjeha prve “knjige” došao je ugovor za adaptaciju. Dobra stvar je bila to što je za režisera odmah najavljen jedan od najboljih režisera mlađe generacije Edgar Rajt (Edgar Wright). Čova poznat po tzv. “Korneto trilogiji” (“Shaun of The Dead” 2004, “Hot Fuzz” 2007, “The World's End” 2013) bio je fantastičan izbor za ovaj posao.
Film je nakon snimanja 2010. godine, koje je koštalo 90 miliona dolara, “pukao” na kino blagajnama, ne vrativši ni polovinu budžeta. Svi su mislili da je to samo još jedan film sa Majklom Serom (Michael Cera) u nizu. Ovaj film je i uništio karijeru istog.
Srećom, pojavom na kućnim medijima i dobrim recenzijama na netu, našao je novu publiku. Specijalni efekti su maestralno urađeni, koreografije borbe će vas ostaviti bez teksta. Najimpresivnija su montažerska rješenja, koja “imitiraju” strip medij.
Moram vam priznati da na prvu nisam bio posebno zadovoljan filmom. Najvjerovatnije zbog činjenice da sam odmah nakon čitanja svih šest stripova gledao film. Nerealno je očekivati da opus od blizu 2000 stranica bude potpuno ispoštovan u dva sata jednog filma. Takođe, bitno je naglasiti da je šesti strip rađen u isto vrijeme kada i film, tako da filmska ekipa nije znala kraj stripa. Odlučili su se za svoj, koji je nažalost inferiorniji kada se uporedi sa završetkom stripa.
Uprkos svemu tome, pogledao sam ovaj film sigurno 19 puta u zadnjih šest-sedam godina. Sa svakim novim gledanjem otkrivao sam nešto novo. Danas tvrdim da je to jedna od najboljih strip adaptacija koje smo mogli gledati. Doživljavam ovaj film kao novovjekovni “The Breakfast Club” (1985).
Jedan moj prijatelj je bio sigurno tačniji kada je opisao “Pilgrima” kao hibrida Super Marija i (najboljeg) filma Kevina Smita (Kevin Smith), “Chasing Amy” (1997). Takođe, dobro je poznata činjenica da nikada nije snimljen dobar film po video-igri, a “Skot” je svojom estetikom najbliži dobrom “video game” filmu.
Pročitajte strip, iznenadiće vas svojom ljudskošću, svakodnevnošću svoje priče. Definitivno je generacijska stvar, i za nekih 20-30 godina biće artefakt svog vremena.
