Danas teško da ćete naći film u kojem nema bar malo CGI efekata – oni su, jednostavno, postali stnadard. I to je sasvim u redu. Mnoge stvari koje danas podrazumijevamo u filmovima, i koje su tu zahvaljujući kompjuterski generisanim slikama, ranije nismo mogli ni zamisliti.
CGI je postao sveprisutan i lak. Zato baš čudi što postoje preskupi, preveliki holivudski filmovi koji sebi dopuštaju greške kakve ćemo danas navoditi. Jednostavno se vidi da nikad nije bila riječ o vrsti efekta koji primjenjujete, već o posvećenosti i vještini. CGI ne može prikriti aljkavost i nemar.
“Iks-Ljudi – Počeci: Vulverin” (“X-Men Origins: Wolverine”), 2009.
Kad je Vulverin konačno dobio svoj film, posljednja stvar koju ste očekivali da će zabrljati su najvažnija stvar na Vulvernu – dobro, osim zulufa – njegove kandže. Ovo još više iznenađuje kada uzmete u obzir to da su u prethodnim X-Men filmovima sasvim pristojno funkcionisale.
Ali, eto, jesu – upropastili su ih. Jadnik ih izbaci, a one izgledaju kao da su docrtane u Paint-u.
“Van Helsing”, 2004.
Ovo smo ranije pisali, ali moramo opet: “Van Helsing” vas vodi u svijet u kojem vas ujed vampira pretvara u kljakav CGI efekat. To je sigurno bila premisa filma – šta je drugo mogla biti?
Koliko god je vraćanje Univerzalovih (Universal) čudovišta iz Zlatng doba Holivuda zvučalo dobro na papiru, na ekranu je ideja pala na sve i jedan mogući način – uključujući CGI.
Ali, definitivni pobjednik je vampir, kojem, iz nekog razloga, očnjaci nisu dovoljni, pa mora dodatno razjapljivati čeljusti i svaki zub mu mora postati očnjak, toliko da ne znate kojim tačno zubom pije krv – vjerovatno svakim. Ta razjapljena usta izgledaju bolno loše, a tim više što su zaista nepotrebna. Ali, eto, i to je bila nečija ideja, to uvijek imajte na umu – na filmu je malo šta slučajno.
“Sumrak saga: Praskozorje – 2. dio” (“The Twilight Saga: Breaking Dawn”), 2012. – CGI beba
Imajte na umu da je ova beba nenamjerno najstrašnija stvar u filmu kojeg nose vampiri i vukodlaci. Još strašnija stvar je što su svi u filmu odluševljeni njenom slatkoćom.
Sjetite se samo filma “Children of Men” i nevjerovatne CGI bebe, a onda se sjetite da je to film koji je izašao punih šest goina prije ovog. Tek tad stvari postanu zaista strašne.
“Povratak Mumije” (“The Mummy Returns”), 2001. – Dvejn CGI Džonson
Iz nekog razloga, ljudi – ako su ljudi u pitanju – iza ovog filma odlučili su da je mnogo bolje dovesti Roka (Dwayne The Rock Johnson) na jedan dan i uraditi CGI od njega, nego ga našminkati ili ga samo pustiti da “radi svoju stvar”, što bi bilo daleko najuvjerljivije.
Iako je snimljen ranih dvije hiljaditih, prvi “Mumija” film ima daleko bolje efekte od svog nesrećnog nastavka.
“Matrix Reloaded”, 2003. – Masovna tuča
Iako su kopljima ispod prvog filma, nastavci “Matriksa” su snažni filmovi, bar po najbolje koreografski riješenim tučama u istoriji Holivuda – sve zahvaljujući legendarnom Juan Vu-Pingu (Yuen Woo-Ping).
“Reloaded” je prepun dobrih tuča, ali se izdvaja masovna tuča sa umnoženim Hugo Vivingom (Hugo Weaving), tj. agentom Smitom.
Izdvaja se iz dobrih i iz loših razloga. Dobri su koreografija, režija, montaža, a loš je taj što se Kijanu Rivs (Keanu Reeves) i Hugo Vivinzi pretvaraju u svoje CGI verzije čim tuča postane prekomplikovana, i to se vidi, i to izgleda loše.
I, na kraju krajeva, čemu je svrha svega toga, kad će Neo na kraju samo odletjeti?!
