Donosimo vam šaljive priče iz života jednog od najvećih umova u povijesti čovječanstva – Alberta Ajnštajna (Albert Einstein) – zaslužnog za otkrića alarma, kamera, kalkulatora, GPS-ova i brojnih drugih stvari. Svjetski poznat je postao po svojoj teoriji relativnosti, nakon čijeg završavanja se potpuno iscrpljen bacio u krevet, te iz njega nije ustajao danima.
Osim toga, bio je magnet za žene i jedna od najneurednijih osoba na svijetu (njegov je kaos bio predmet različitih međunarodnih istraživanja), a tijekom života je dobio ponudu da postane prvi predsjednik Izraela. Nekoliko minuta prije nego što je umro, zatražio je papir i počeo pisati neke svoje izračune koji su do danas ostali tajna.
Bijeg pred nacizmom
Zbog nadolazećeg nacizma i antisemitizma, Ajnštajn je 1932. godine napustio Njemačku. Nakon toga stotinu nacistički opredjeljenih profesora napisalo je zloglasnu knjigu – “Stotinu autora protiv Ajnštajna”, pokušavajući osporiti njegovu teoriju relativnosti. Ajnštajnov smireni, kratki komentar na to glasio je: “Da nisam imao pravo, bio bi dovoljan samo jedan znanstvenik da opovrgne moju tvrdnju, a ne njih stotinu.”
Kad je tek stigao u SAD, ponuđen mu je posao na novoosnovanom Institutu za više studije u Prinstonu. Nakon što je prihvatio ponudu, pitali su ga što misli kolika bi nagrada za njegov rad bila primjerena, a on je odgovorio da bi 3.000 dolara mjesečno bila pristojna plaća za njega. Predstavnici Instituta su bili vidno iznenađeni, pa je Ajnštajn smanjio potraživanja smatrajući da traži previše, no predstavnici su bili zgranuti koliko malo traži, te su mu dali mjesečnu plaću od 16.000 dolara.
Jednoga dana, na Institutu je zazvonio njegov telefon i javila se njegova tajnica. “Mogu li razgovarati s gospodinom rektorom?”, bilo je prvo pitanje, na što je tajnica odgovorila da on trenutno nije tu.
“Možete li mi onda Vi reći adresu stanovanja gospodina Ajnštajna?“, glasio je drugi pokušaj, no tajnica je objasnila kako ne smije dati adresu jer je Ajnštajn zamolio da njegova adresa ostane u tajnosti kako mu nitko ne bi smetao.
Na to glas iz telefonske slušalice reče: „Dobro gospođo, držite je i dalje u tajnosti, ali… to sam ja… profesor Ajnštajn… krenuo sam kući i zalutao, recite je samo meni.“
Ajnštajn i žene
Tijekom jedne svečane večere, naš Albert je spazio jednu sredovječnu gospođu u duboko dekoltiranoj haljini. Zamijetivši kako glasoviti nobelovac ne skida oči s nje, ona ga upita: „Kad smo se sreli prošli put, bila sam u jednostavnoj vunenoj haljini, a Vi ste bili hladni kao led…“, a Ajnštajn joj objasni: „O, da, gospođo, ali to je zato što je vuna, kao što znate, loš vodič.“
Tijekom jedne druge večere našao se na terasi u društvu domaćice. Ona je, gledavši u nebo, rekla: “Pogledajte samo kako večeras Venera veličanstveno svjetluca!”, a Ajnštajn je odmah ispravi: “Oprostite, draga gospođo, nije to Venera, nego Jupiter!”
Gospođa ga zadivljeno pogleda i reče: „Kako ste Vi pametni! Zar na takvim udaljenostima možete prepoznati i spol?!“
Upoznavanja, objašnjenje i ogrtač
Jedan kolega upoznao ga je sa svojim jednoipolgodišnjim sinom. Kada mu je Ajnštajn prišao i pogladio ga po glavi, dječak mu je pljunuo u lice. Ajnštaj se samo nasmijao i rekao: “O dječače, pa ti si prva osoba poslije mnogo godina koja mi je nedvosmisleno dala do znanja što misli o meni.”
Neki student ga je upitao može li mu jednostavno, bez stručnih riječi, objasniti tajnu bežične telegrafije. Ajnštajnovo objašnjenje je glasilo: “Zamislite jazavčara koji je toliko dug da se proteže od Njujorka do Londona, pa kada ga potegnete za rep u Njujorku, on zacvili u Londonu. To Vam je telegrafija, a bezična telegrafija je isto to, samo bez jazavčara!”
Prilikom jedne posjete banci, Ajnštajn je zaboravio ogrtač u automobilu u kojemu je sjedio vozač. Kada se vratio primjerio je da ogrtača nema, te su se odmah počeli okupljati znatiželjnici.
“Kako ste mogli ostaviti ogrtač u autu?!”, bilo je prvo pitanje. „Vozač je kriv, trebao je paziti!“ doda netko drugi. “O ne, kriv je vratar banke. On je trebao vidjeti lopova kako krade ogrtač”, reče treći, a Ajnštajn se tužno nadoveza: “Da, da… Svi smo mi krivi, samo je lopov nedužan, jer on od toga treba živjeti…”
Prilikom premijere filma Čarlija Čaplina (Charlie Chaplin), prisutan je bio i Ajnštajn, te je publika dvojicu velikana nagradila gromoglasnim aplauzom. Čaplin se tada okrenuo prema Ajnštajnu i rekao mu: “Publika je oduševljena kao što vidite, gospodine profesore. Meni kliču jer me razumiju, a Vama jer Vas ne razumiju!“*
*postoji više različitih verzija ove priče, ali bit je isti
