Pokušajte zamisliti precizno režiranu, pametno napisanu, britko humorističnu, nijansirano odglumljenu, vilisovski osvijetljenu, snažnu, tešku DRAMU, zasnovanu na OVOM ženskom rvačkom serijalu iz osamdesetih:
Mentalna gimnastika? Da! Nešto nalik ozbiljnom dramskom serijalu o snimanju “Žikine dinastije”? Oprostite na svetogrđu. Ispravka: nešto nalik ozbiljnom dramskom serijalu o snimanju “Selo gori, a baba se češlja”? Oprostite na ikonoklazmu. Nešto nalik ozbiljnom dramskom serijalu o snimanju “Hajde da se volimo”? Da? Ne? Teško je kod nas upustiti se u ovakva poređenja, a tek u ovakve projekte, jer nismo još načisto sa tim šta je smeće a šta kult.
Netflix nema tih problema. Zna se da je originalni “GLOW” (“Gorgeous Ladies of Wrestling”) eksperimentalna, ženska verzija popularnih kečera, daleko avangardnija, daleko uvrnutija od svog muškog uzora, sa skečevima, repom, plesanjem i, naravno, rvanjem, ali zna se i da je kemp smeće, koliko i taj mačo uzor. Sa tim znanjem je vjerovatno jednostavnije stegnuti “cojones” i doći do ideje razvijanja ozbiljne dramske serije o nastanku šoua poput “GLOW”, ali to, pogotovo za nas, malo šta znači.
RUT: (čita tekst) “U ovom svijetu postoje dobri momci i loši momci. Mi smo dobri momci. Vidiš li ime na vratima ove kancelarije? To je ime mog oca – kučkin sin… Ali, ovo nema veze sa njim. Ima veze sa pravdom, ima veze sa čuvanjem onoga što mi pripada! Riječ je o mojoj kompaniji, o mom imenu! I nećete me prisiliti na poslušnost…”
(obraća se kasting agentu)
Uhh… samo želim da vam se zahvalim što ste me pozvali. Uhh… danas nema ovakvih uloga za žene. Hvala vam. Zaista…
KASTING AGENT: Čitala si mušku ulogu.
RUT: O… izvinite, pretpostavila sam da je Mel skraćeno za Melani.
KASTING AGNET: Hoćeš ponovo da čitaš? Ovaj put ženske replike? Ok. Počni.
RUT: (čita tekst) „Kuc, kuc, vaša žena je na liniji 2.“
Bez posla, a opet u potrazi za ulogama koje nisu samo “vaša žena je na drugoj liniji”, grupa žena, uglavnom glumica, pašće u cinične i bezobzirne šake reditelja Sema Silvije, koji ima ideju da napravi ženski pandan kečerima.
Naravno da je ideja seksistička. Naravno da je Sem gospodar treš-disko horora, koji već 10 godina radi na ideji za film o momku koji se loži na sopstvenu majku i pravi vremensku mašinu da bi pobjegao u budućnost, u kojoj je ona stara i ružna, ali slučajno ukuca pogrešnu godinu, te ode u prošlost, u kojoj je ona mlada i rada, te ga čitav film proganja radi seksa. Naravno, Sem nije znao da će se “Povratak u budućnost” (“Back To the Future”) snimiti i poništiti mu veličanstvenu viziju. Naravno, takav čovjek nema skrupula i snage da se odupre seksizmu, a ni rasizmu tvrdih, bijelih, Reganovih, blokbaster osamdesetih. Ali, baš taj čovjek i baš taj očaj, toj će grupi žena dati priliku zajedništva.
Značajno je da “GLOW” dolazi od ljudi iza hit serijala “Orange is the New Black”, i da ni u jednom trenutku nemamo posla sa jednodimenzionalnim likovima, već sa kompleksnim razvojima i zapletima.
Glumački teret su ponijele Alison Bri (Alison Brie) i Beti Gilpin (Betty Gilpin). Obje igraju glumice, bez uloga ili sa ulogama u ofucanim sapunicama, vječno u čekanju poziva na audiciju. Ali, njihovo srodstvo neće biti dugog vijeka, jer autori neće dopustiti ni hiperaktivnoj i optimistično humorističnoj Bri da ostane pozitivac, koji oštrim humorom sladi i krade srca. Ne, Bri će morati da izda najbolju prijateljicu, spava sa njenim mužem i zauvijek im oduzme mogućnost normalnog razgovora. Sukob u seriji ne da neće biti razrješen, ne da neće do pomirenja doći, već će vam ovaj nedostatak pomirenja biti jedan od mnogih insistiranja na komplikovanim odnosima i razbijanju klišea, od kojih autori serije neće odustati.
Bri i Gilpin će u GLOW igrati hedlajnere – Lejdi Liberti, sveameričku djevojku (Gilpin), i njenog istočnoblokovskog nemesisa, Zoju (tj. Rut), Ruskinju, razaračicu demokratije i američkog načina života.
Uz njih ćemo imati teroristkinju, crnu amazonku, vučicu, članice Kju Kluks Klana, anarhistkinju, Maču Piču (tako je – taman kad im je ponestalo rasnih sterotipa)… Zaronivši duboko u mulj seksizma i rasizma, ova serija svojom dramskom predanošću i pažnjom prema svojim likovima uspijeva doći do suprotnosti svog setinga – do kulturoloških fikcija, a istorijskih istina, samosvjesnih i snažnih žena, američkog šoubiza osamdesetih.
Iako je Beti Gilpin nekako isplivala kao ime ovog serijala, Alison Bri zaslužuje svaku moguću nagradu za koju bi mogla biti nominovana. Sve što se gledali u “Community” je ovdje pretočeno u traumatične težine, sa svakim trenom “Community” humora zadržanim. Od potrage za svojim rvačkim likom, preko izdaje prijateljstva i 10 epizoda posvećenih iskupljenju i krivici, do abortusa i zvjezdanog rvanja – Alison sija!
Kad smo kod sijanja, ne da ne smijemo zaboraviti Kristijana Sprengera (Christian Sprenger), koji je radio kao direktor fotografije na svih 10 epizoda prve sezone. Za seriju o rvačkoj ekstravaganci iz osamdesetih, koja se usput zove “GLOW”, Sprenger je uradio nešto nalik Gordonu Vilisu (Gordon Villis) na “Kumu” (“The Godfather”) – mračne, turobne scene.
Insistiranje na umjerenom svjetlu, na spuštenosti atmosfere i glume ne oduzima ništa seriji – a sve daje. Događaji, kao i same osamdesete, dovoljno su pretjerani i blesavo smiješni, da bi svako stilsko insistiranje na istim kvalitetima vodilo u parodiju. I ako želite da postavite ozbiljna pitanja o ozbiljhnim ženama, a da pri tome ne izgubite ništa od suludog humora, čak slepstika, samo se držite realnosti – u ovom slučaju je to provjeren recept.
Teško je sa Netfliksom tvrditi ovako nešto, ali “GLOW” mi je trenutno najbolja njihova serija – govorim o tekućoj godini, naravno.
